Konji i konjanici

Jesu li pustili neki nervni plin? Ili je nešto opojno ostalo u zidovima nekadašnje tvornice duhana? Logičnog objašnjenja za beskrajnu ljubav koja se prošlog četvrtka širila halom bivše TDR-ove tvornice u Rovinju kada je dosad 'običnu' ICT konferenciju posjetila Jadranka Kosor, jednostavno nema. Da sam kojim slučajem pala s Marsa pomislila bih gledajući taj politički spektakl na Microsoftovim Windaysima da je riječ o revolucionarnoj osobi koja upravo obznanjuje iste takve promjene.

No, što nam je premijerka u biti poručila? Prvo je počela s tim da je program njen jer ga je ona 'pročekirala od prve do zadnje mjere'. Želi reći da je ona na prvom mjestu pa onda sve ostalo. Zatim je nastavila s hvalevrijednom porukom da se s promjenama ne može čekati ni jedne sekunde, o čemu je obavijestila i svoje ministre operativce, no odmah dometnula i kako joj se oni znaju ne javljati na mobitel. Ohrabrujuće glede očekivane brzine provođenja mjera, a nadasve autoriteta kojim će to Kosor nametnuti ministrima koji su još u fazi šoka, ali me ne bi čudilo da se ubrzo pobune protiv odmetnute šefice. Vrhunac je nastao kada je premijerka poželjela objasniti zašto se nismo mogli početi gospodarski oporavljati prije, recimo, šest mjeseci. "Tek sada, nakon što sam sve konce pohvatala, nakon što sam uzjahala konja i držim uzde čvrsto u rukama, konj se može usmjeriti u pravom smjeru". Vjerujem da je htjela ispasti slikovita, duhovita, simpatična, ali je nazvavši nas sve konjima rekla vjerojatno najtočniju stvar u cijelom govoru.

Istina, neke od riječi (kada ne bi bile političke floskule) zvuče kao melem za uši svakom građaninu ove zemlje. Posipanja pelelom iz usta nekog političara, priznaje da se nešto radilo krivo i da se sada želi ispraviti za nas je velika stvar. Kosor je zaigrala na kartu iskrenosti i preuzimanja odgovornosti što je odlično. Ali koliko to može značiti iz usta nekoga tko nema nikakve reference na osnovu kojih bi mu se vjerovalo? I koja priznaje da je dosad dobrovoljno statirala i gledala kako se stvari rade krivo bez da se pobuni. Valjda bi nas trebalo ohrabriti to što je sada 'odrasla u tom poslu'. Ne valja stalno biti skeptičan, kritičan i zahtjevan, govore mi glasovi iz rovinjske hale. Imaj vjere...

Shvatljivo je da se poduzetnici prema prvoj ženi Vlade odnose s dužnim poštovanjem i da su oduševljeni što se stvari makar deklarativno mijenjaju, no zaista mi nije bilo jasno zbog čega su objavljene mjere zaslužile kovanje u zvijezde, a pogotovo zašto je taj govor zaslužio gromoglasni pljesak. I to u prostoru koji vrvi, za te teme, poslovično nezainteresirnaim informatičarima. Možda su se prepoznali u riječima kojima je kosor završila govor: "Potencijal, znanje, volju imamo, budućnost počinje od danas!" Valjda bi trebalo prvo nešto napraviti (ili smo svi već zaboravili hrpu slatkorječivih strategija, najava i planova kojima smo bili zasipani godinama) pa joj zatim stisnuti ruku.

Nema veze. Čitam nakon svega toga intervju s jednim od glavnih kreatora premijerkinog plana za spasenje države, Borislava Škegre, u Večernjem listu. Na konkretno pitanje kako će nam i koliko biti bolje nakon što se provede najavljeni gospodarski program, odnosno što će konkretno građani osjetiti kaže: "Bolji život, bolju perspektivu za sebe, svoju djecu i unuke." Ove bi se izjave posramila i Jadranka Kosor. Objašnjenje omalovažavajuće i za malo dijete, a opet bez razloga zašto bi mu vjerovali...