Kosooki Dalmatinci

Subota ujutro, sunce, kava, Dalmacija i Slobodna Dalmacija. Gotovo savršen početak dana. No, prvo na što mi je pao pogled je bio naslov 'Radit ćete 365 dana u tri smjene za korejsku plaću'. Taj mi se prijeteći i zlosutan prizvuk nikako nije uklapao u maločas opisan početak. Naslov se naravno odnosio na nesretne radnike u škveru, a ono iz naslova nudi im korejski, između ostalog i brodograđevni, div Samsung. Jedno od najvećih korejskih brodogradilišta, iako se službeno nisu oglasili na tu temu, sada je navodno zainteresirano za Brodosplit ili barem BSO kao manji splitski zalogaj. Uvjeti su u naslovu.

Ne znam zašto, no i sama sam ono 'za korejsku plaću' odmah shvatila kao 'za šaku riže'. Uvriježeno je, naime, mišljenje da su Korejanci, kao i Kinezi, jeftina radna snaga naspram skupih Europljana i da je tu ključ njihovog gospodarskog, u ovom slučaju brodograđevnog, booma. Kako u tekstu nigdje nije pisalo što to znači 'korejska plaća', pokušala sam sama pronaći odgovor. U glavi su mi se motale cifre od 100, 200 dolara mjesečno, za koliko se često spominje da se radi na Dalekom istoku, iako mi se to istovremeno činilo ne samo neozbiljnim nego i sasvim smiješnim u ovom kontekstu. U Hrvatskoj je gotovo viša naknada za nezaposlene.

Tražeći bilo kakav relevantan podatak na internetu, pronalazim godišnje izvješće Europskog udruženja brodogradilišta koje kaže da je u 2007. prosječna plaća radnika u hrvatskim brodogradilištima bila 750 dolara na mjesec, a u korejskim - 1400 dolara mjesečno! Dvaput sam pogledala. Kina, doduše, potvrđuje tezu o jeftinoj radnoj snazi jer su tamo plaće 375 dolara u Šangaju, a tek 200 dolara mjesečno u unutrašnjosti Kine. Južna Koreja je do 1990. godine bila zemlja izrazito jeftine radne snage, no danas je cijena radnoga sata gotovo dostigla razinu cijena u zapadnoj Europi ili Japanu.

Dakle, ne da neće biti korejskih plaća nego će hrvatski škverani moći biti presretni ako im plaća bude duplo manja od korejske i zadrže radno mjesto. Sindikalci zasad nisu komentirali 'korejske plaće', ali su odmah rekli da prvi dio naslova iz Slobodne ne bi prošao iz jednostavnog razloga. U Hrvatskoj postoji Zakon o radu koji propisuje koliko se sati radi tjedno, koliko je dana godišnjeg odmora, poznajemo i institut bolovanja, a bogme imamo i blagdana.

Prema tome, Korejanci u startu otpadaju. Iako mislim da je prije posrijedi tendenciozan naslov nego što bi navedene zahtjeve izgovorio bilo koji ozbiljan biznismen. Osim ako ne zna da se u zemlji u kojoj se planira poslovati poštuju i njeni zakoni. Korejanci će puno prije odustati od navodne kupnje zbog vlastitih problema, a ne 'skupih' radnika koji ne žele raditi od 0-24. Zbog globalne krize i pada svjetske trgovine korejska brodogradilišta sada rade sa 60 posto kapaciteta i u najvećoj su krizi vjerojatno otkad postoje.

Doduše, i u sudaru mentaliteta bi moglo sve puknuti. Je li moguće da korejanski mentalitet zaživi u srcu splitskog (ili nekog drugog hrvatskog) škvera? Teško, osim ako ti Dalmatinci ne budu kosooki. Dalmatinci, kao i svi Mediteranci, vole 'easy-going style' (što kontinentalni sunarodnjaci ponekad krivo tumače kao lijenost), a vole i grintati...Komentator na webu, navodno upućen u funkcioniranje korejanskih brodogradilišta na sve to zato kaže: 'Nema šanse da njihov mentalitet, način i shvaćanje rada u škveru zaživi u našim škverovima! Nema šanse. Naime, tamo triba radit i šutit, radit i šutit. Nema te plaće za koju je naš čovik to sposoban izvest'.

Jedino što je, nažalost, sto posto dokazano jest da sa škverovima sami (poput ne samo Korejanaca, Kineza, Japanaca nego i brojnih Europljana) ne znamo i ne želimo upravljati na pošten način. Osim toga, ni EU nam to više nikako ne da. Zbog sebe i svojih brodogradilišta, u prvom redu. Stoga, ako Korejanci žele kupiti naša brodogradilišta po razumnim uvjetima, a radnike štiti Zakon o radu i za hrvatsku plaću bi se dalo raditi. 'Radio bih ja za bilo koju plaću, a kamoli za korejsku!,najbolje je sažeo cijelu priču u jednu rečenicu nezaposleni iz Splita dan nakon što je objavljen šokantan podatak da Samsung u Hrvatskoj ne bi davao veće plaće nego što ih daje u Južnoj Koreji.