Krediti na kilograme

Imam viziju, dapače, fantastičan plan, kažem uzbuđeno bankaru. Želim sagraditi  turbo luksuzni hotel sa grandioznim zabavnim parkom na Mjesecu. Za buduće turiste. Naravno, za taj genijalni plan mi treba kredit od xy milijarda eura. Bankar se malo namršti, promisli, zamišljeno pogleda preko ceste na zgradu konkurentske banke, izađe van, konzultira se s višim razinama, vrati se, izrecitira svoje uvjete....kamata, hipoteke....i kaže: 'Može!'.

OK. Malo pretjerujem. Ali sada primjer iz stvarnog života. Dođe predstavnik jedne od najvećih banaka u Hrvatskoj kod Željka Keruma. Treba procijeniti zemljište na koji bi Kerum htio dići kredit. Zemljište vrijedi, uzmimo, 11 milijuna eura, a već je opterećeno kreditom od sedam milijuna. Problem je što njemu treba kredit od 10 milijuna eura. Predstavnik banke u svom izvješću napiše da se kredit, iz očiglednih razloga, ne može dati. No, pretpostavljeni kaže: 'Moraš to promijeniti. On nam je veliki klijent.'

I tako se to rolalo, a svi sretno rasli. Kao što to obično biva, stvari se mijenjaju. Sada na dnevnoj tvrtke po teretom krize i vlastitih krivih procjena dolaze pred rub propasti. Iza svake stoji neka banka ili više njih. Nagradno pitanje u bankarskom svijetu ovih dana: Tko će koliko potonuti sa svojim 'zlatnim kokama'? Mnogi se u tim bankarskim uredima sigurno drže za glavu i strahuju kada će ih netko s vrha upitati – Oprostite, jeste li vi čuli za kreditni rizik? Risk menadžment? Ma da, znam, sve se velike odluke donose u Italiji i Austriji, a 'naše' banke su male bebe za svoje strane mame, sestre, kolegice...jer im tamo neki HNB nije dopustio da se lansiraju u bespuća kreditne ekspanzije.

Unatoč tome dogodili su se Pevec, adriatica.net, HGspot... Tko će biti novi Pevec? Možemo, recimo, baciti pogled na alternativne telekom operatere. U tvrtke poput Optime telekom i Metroneta banke su zadnji godina upucale stotine milijuna kuna u kredite, obveznice, dionice. A radilo se o start-up tvrtkama, s nedoraslim menadžmentom i tržištem na kojem postoji suvereni vladar kojeg se nitko ne usuđuje krivo pogledati. - Sve analize pokazuju da na fiksnom TK tržištu u Hrvatskoj uz jednog dominantnog ima prostora za tri do četiri snažna alternativna operatora te nekoliko manjih. Očekujemo da će oni imati vrlo profitabilnu egzistenciju – rekao je član Uprave Zagrebačke banke prilikom predstavljanja Optiminih obveznica početkom 2007. Danas je ta tvrtka daleko od profitabilnosti, ukupne obveze su narasle na nevjerojatnih 970 milijuna kuna, a gubitak iznad visine kapitala dosegao je gotovo 300 milijuna kuna. Mislim da u Zagrebačkoj banci imaju gorak okus u ustima. Banka, doduše, ima imovinu pod hipotekom, no s njom se neće usrećiti. Jednako tako ni s tim da uđe u vlasništvo takvih tvrtki.

Poduzetnik može lebdjeti u oblacima i fantazirati o zvijezdama i Mjesecu, ali banka bi, u teoriji, trebala biti racionalna. No, eto, bankari su isto ljudi, pohlepni, bez trunke filantropije. Ah, koje razočaranje!  Sada je je prijestolje preuzo strah. Nije me, doduše, osobito strah za banke. Više za sve druge. Loši krediti bi svoj vrhunac, navodno, mogli dosegnuti tek za godinu dana. Banke će dotad prvo pokušati sve drugo i reprogramirati koliko se može, jer mrsko povećanje rezervacija umanjuje dobit. A ovoj su godini rezerviranja za nenaplative kredite već dramatično porasla što znači da se dobit topi. Ako se optimistične prognoze bankara da postotak loših kredita neće prijeći 5-6 posto pokažu utopijom, ceh će platiti svi. Dobar dan, povišene kamate!