Laži, laži, laži me

Zoran Milanović, vođa oporbe, potvrdio je da je ekonomski program Kukuriku koalicije, u koji dobar dio ljudi gleda kao u zadnju slamku spasa budući da su potezi trenutno vladajućih beznadno loši, bio tek probni balon.

Kaže da je u medijima objavljen program, odnosno njegovi fragmenti  izmišljen, te da će pravi uskoro biti predstavljen. Drugim riječima, nije bitan program nego to da li prolazi kod birača. Ako ne prolazi mijenjat ćemo ga dok prođe, kao da je bitno piše li u njemu ovo ili ono. Nastavlja Milanović zatim o tajnovitom ekonomskom programu: "On će biti jedna otvorena interakcija s građanima, ozbiljan dokument u kojem su sve ideje, trebat će ga iščitavati. (?!) Naš program nije tajni eliksir vječne mladosti i života, nije čarobni štapić, a tko god prodaje takav program je varalica. Hrvatskoj je prevaranata dosta, ljudima treba reći istinu i u tome je izazov politike", poručio je. Zadnja rečenica je glazba za uši onih koji žele vjerovati da je moguće voditi državu i bilo koju politiku na drugačiji način od bezočnog laganja. Da se ne bi poveselili, prva je zato 'obećavajuća'. Još jedan ozbiljan dokument koji će trebati iščitavati.

No, tko u Hrvatskoj još uvijek vjeruje političarima bilo koje boje? Nakon toliko dugo otvorenog muljanja više zaista nije bitno  tko što planira napraviti i koliko je to dobro ili loše, pametno ili glupo, samo da nas ne drže tolikim idiotima. Zašto nitko ne da šansu narodu da pokaže je li uistinu toliko neracionalan da i dalje želi slušati notorna lažna obećanja i uljuljkan u tu lažnu stvarnost ići u sigurni bankrot ili će svjesno pristati na teške rezove kad shvati da drugačije neminovno propadamo. Ako nikada dosad, barem je sada vrijeme kada je velik broj ljudi silom prilika postao ekonomski pismeniji i iskustveno svjesniji financijskih problema i njihovih neodrživosti. Nisu sve krizne vlade koje su provele niz nepopularnih mjera isti tren doživjele političku smrt. Dapače, neke su nanovo pobijedile jer su građani shvatili da je kratkoročno odricanje bilo za dugoročno dobro. Doduše, za to je potrebno imati dobronamjerne i sposobne političare.

U Hrvatskoj ćemo se pak u sljedeća dva mjeseca ponovno razbacivati i prepucavati smanjenjem poreza ( i to onog na potrošnju) dok je proračun očajno šupalj, megalomanskim investicijama, snižavanjem cijene rada i raznoraznih doprinosa, sanacijom mirovinskog i zdravstvenog sustava, racionalizacijom javne uprave, privatizacijom i tako dalje i tako dalje. Oni još objesniji će se fokusirati na široko postavljene ciljeve kao što je jačanje konkurentnosti. Više nego legitiman i hvalevrijedan cilj. Nitko, naravno, neće konkretno reći, a vjerojatno niti zna niti ga je briga, što, kako i zašto planira postići. Ne preostaje nam  stoga nego da  povjerujemo našim političkim elitama, oni su sigurno pametniji i znaju što je dobro za sve nas. Podjela fotelja i rasprodaja preostale državne imovine je dosta posla bar za jedan mandat. A poslije, tko živ tko mrtav...