Čini se kako dugogodišnja bitka za Mercator ulazi u finale. Doduše, finale bi u ovoj priči trebalo shvatiti malo rastezljivije. Sve opcije još uvijek su u igri, a kako pritisaka ne manjka s nijedne strane ne bi bilo čudno da se dogodi već viđeno - odgađanje.
Iako je riječ o prodaji i kupnji ‘tek’ 23,3 posto dionica slovenskog maloprodajnog lanca u vlasništvu Pivovarne Laško, taj je zalogaj vrlo bitan i jednoj i drugoj strani. Slovencima kao dokaz da mogu obraniti svoje ‘nacionalno blago’ od nepoćudnog hrvatskog tajkuna, dok je Agrokoru Ivice Todorića širenje nužno za opstanak u regiji, gdje mu je nekadašnji nesuđeni balkanski partner Miroslav Mišković prodao svoj Maxi velikom belgijskom igraču Delhaizeu formalno pokopavši propalu ideju o spajanju trgovine SHS. Još bitniji razlog zašto je Todorić zapeo za Mercator je bildanje snage pred vlastitim financijerima kojima se posuđeni novac kad-tad mora vratiti.
Sastanak uprave Mercatora i Ivice Todorića koji bi se u sljedeća tri dana trebao odigrati u Zagrebu na temu Mercatorove kontraponude za Konzum vjerojatno je samo zgodan folklor kojim Slovenci pokazuju da imaju duha i kad ih snađe ‘nevolja’. Puno je bitniji, i za Todorića opasniji, žestok otpor slovenske javnosti i političara (koji ovise o toj javnosti). Tedeschija su probavili, ali Todorić im jednostavno nije sjeo i svako makar malo kupovanje vremena ima povijesnu težinu. Još je prije dvije godine slovenska obavještajna agencija SOVA obavijestila Boruta Pahora da Ivica Todorić navodno planira preuzeti Mercator, ističući kako je slovenski državni vrh izuzetno zabrinut zbog te mogućnosti, a sada su se ponovno svi digli na noge opisujući eventualnu prodaju Mercatora Agrokoru gubitkom “najprije ekonomske, a onda i političke suverenosti Slovenije”. Stoga se nastoje doviti raznim strategijama za spas, od formiranja državnih fondova koji bi preuzeli udio u Mercatoru, preko pritiska na banke da još jednom reprogramiraju dugove Laškog do kontraponude za kupnju Konzuma, jer, kako smatraju Slovenci, Mercator ipak stoji na čvršćim nogama od Konzuma.
No, na žalost ili ne, zadnju riječ nema ni slovenska vlada ni Laško ni Mercator ni Agrokor nego oni koji drže novac u svojim rukama. Bankari su prilično hladnokrvna bića koje brine jedino kako da dobro naplate svoje pozjamice. Ako će pak podržati neki investicijski projekt kao što je Agrokorova akvizicija Mercator, to također podrazumijeva dobru računicu. Tu je u startu nekoliko problema. Banke prvo traže da Agrokor osigura da se na njegovu ponudu ne gleda kao na neprijateljsku što je prema svemu sudeći nemoguće čak i da se državi ostavi neki udio i članstvo u NO-u.
Drugo, unatoč načelnoj dobroj volji banaka da financiraju ovaj Agrokorov pothvat, riječ o respektabilnim dugovima s jedne i druge strane pa pronalaženje za banke isplative (i sigurne) računice nije nimalo lak zadatak. Tako prema pisanju slovenskih medija, dokument o preuzimanju Mercatora, otkriva da su financijeri Agrokora svjesni “visokog rizika” operacije s obzirom na visoku zaduženost Agrokora, te da u slučaju da preuzimanje Mercatora uspije, predlažu da se u što kraćem roku realiziraju “sinergijski efekti”, odnosno uštede u poslovanju (na što su Slovenci, naravno, ostali užasnuti). U svakom slučaju, nakon što bankari dobro pretresu i prekombiniraju sve opcije znat će se tko će koga i kada. Dok ne odluče drugačije, primjerice prodati sve skupa nekom globalnom igraču. Dotad Slovence ne košta ništa da svim silama pokušaju uvjeriti sebe i druge u realnost opcije da bi banke mogle pritisnuti prezaduženog Todorića da proda Konzumove i Ideeine trgovine Mercatoru.