Ne zna se tko je sretniji, mi ili EU

‘Hrvatska je bila u središtu događanja. Bio je istaknut natpis Dobrodošla Hrvatska na hrvatskom jeziku, postavljene su hrvatske zastave, a svemu su nazočili i svi europski lideri, namrgođeni zbog krize koja potresa Europsku uniju’, rekla je buduća ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić potrudivši se dodatno obrazložiti da je „unutar tog konteksta Hrvatska  dobila i veći prostor i pažnju nego bi ga dobila da je situacija normalna jer je ulazak Hrvatske u EU dobra vijest i za EU. (?!?). Dodatno objašnjenje ovdje je izostalo.

Obrazloženje da s 'Hrvatskom EU dobiva zemlju koja ima energiju' nije pak potrebno dodatno propitivati. Pripisat ćemo je opijenošću slavljeničkim raspoloženjem hrvatske političke delegacije u financijski napetom Bruxellesu. Naslov u britanskom Daily Mailu puno je slikovitije opisao „drugi najvažniji događaj nakon samostalnosti“ – Hrvatska postaje 28. članica EU. Znaju li oni nešto što mi ne znamo? Jer, nekako se čini, da makar u primisli, svi gledaju kako da pobjegnu. Da nema velikih troškova i nestabilnosti koje za sobom povlači, raspad EU bi vjerojatno bio svršena priča.

No, otrovna kiflica, kako su nas nedavno opisali, dolazi u europski zagrljaj. Pomalo je tragikomično, ali Uniji je to vjerojatno, nakon duge noći mučnih pregovora oko financijske unije, u koju se sada polažu nade za spas europskog projekta, bila dobrodošla tema za razbibrigu i makar hinjeni optimizam. I mi i oni znamo, da smo otrovni i da idemo u itekako zatrovanu sredinu. Financijski, mislim. EU pored svih glavobolja s ležernim južnim članicama sada prima jednu još opušteniju zapadno balkansku. A Hrvatska pak, pored svojih problema, radosno hrli u zajednicu koja pleše na rubu raspada. Ili možda znamo nešto što ne znaju Britanci?

Još je tragikomičnije to što Hrvatska vrlo teško može u nekom kraćem roku konsolidirati svoje financije da bi zadovoljila nova „zlatna pravila“ iz radionice Merkozy. Konkretno, deficit manji od tri posto i javni dug manji od 60 posto BDP-a. Dakle, za dobrodošlicu ćemo dobiti kaznu jer su istog dana kada je hrvatska delegacija slavodobitno lunjala Bruxellesom Merkel i Sarkozy odnijeli pobjedu (da sve ne prođe u revijalnom tonu pobrinuo se tvrdoglavi David Cameron koji i dalje suverenitet Velike Britanije stavlja na prvo mjesto) i udarili temelje proračunski ujedinjenije Europe.

Najžalosnije je pak, što mi (koliko god ne voljela taj argument) nemamo neke alternative. S jedne strane, balkanski mrak, a sami sa sobom očito ne znamo dobro i pametno upravljati. Koliko god ludo izgledalo hrliti u teško bolestan EU sustav koji više nema što dati, posebno ne otrovnim pridošlicama, ostati sa strane jednosmjerna je ulica u krivom smjeru. Ako ćemo postati moderni robovi i kolonija, to možemo (i postajemo) i kao nečlanica EU. A to što Hrvatska neće imati suverenitet u smislu da prijedlog svog proračuna mora slati Europskoj komisiji i izvještavati Uniju o tome koliko se planira zadužiti, konačno je jedna dobra vijest za kraj.