Perkovićev gestalt switch
Bojim se pomisliti što se krije u ormarima Badela 1862. Pred koji mjesec Anto Perković je upotrebljavao sva dopuštena i nedopuštena sredstva da se održi za kormilom tonuće tvrtke u kojoj je, ponosno bi naglašavao kao argument par exellance, proveo više od 30 godina. Onda se jednog prosinačkog jutra odlučio povući začinivši to objašnjenjem u stilu dostojnom Ive Sanadera. Nije im ni dosad bilo sjajno, no sada definitvno ne bih voljela biti u koži ni dioničara ni zaposlenika Badela.
Tridesetak godina staža i romantična borba za ujedinjenje svih dijelova Badelovog carstva iz vremena socijalizma, za Perkovića su bili dovoljan legitimitet da radi što hoće. A krajnji argument je bila zaštita imovine stotine dioničara (iako se njih obično ništa nije pitalo) od gramzljivih stranaca kojima su pred očima bljeskale samo vrijedne Badelove nekretnine koje su htjeli rasprodati. Koliko se samo napatio vrijedni Perković na braniku Badela. Koliko se samo u zadnje vrijeme morao žrtvovati i čemu se dovititi - naći u stagnirajućem Badelu dvadesetak milijuna kuna za otkup trezorskih dionica od države, pa dati odvjetniku da kupi te dionice ne bi li s njegovim glasovima osigurao opstanak na skupštini dioničara, proglasiti nevažeće punomoći za dio dionica pod skrbničkim računima...nijedna žrtva nije bila prevelika.
I što se dva mjeseca nakon svih tih operacija dogodilo u Perkovićevoj glavi? Vjerujete li u gestalt switch? Thomas Khun, jedan od najutjecajih filozofa znanosti, kaže da je gestalt switch ili potpuna promjena percepcije, tj. paradigme, zaslužan za sve bitne napretke u znanosti. Takvi posebni trenuci u kojima je, primjerice, Einsteinova fizika zamijenila Newtonovu, Galileova Aristotelovu itd., nazivaju se znanstvenim revolucijama. Kada postojeća paradigma zapadne u neprevladive probleme i krizu njeno mjesto zauzme nova paradigma koja je potpuno nesumjerljiva sa starom. Jednostavno, imaju potpuno različito viđenje istih stvari.
Meni ova teorija inače zvuči vrlo uvjerljivo i logično. Perković je, dakle, jedne noći doživio gestalt switch, i ujutro se probudio kao čovjek kojem je, kako je rekao odlazeći s funkcije, odsad glavna životna misija pomirdba sa drugim suvlasnicima Badela. Čak i Slovencima. Dotad je na neistomišljenike koji su uložili novac u 'njegovu' tvrtku slao zaštitare i nije im dao pristup na skupštinu, zvao ih državnim neprijateljima itd. No, sada je očigledno odbacio Newtona i prigrlio Einsteina.
Glavni preduvjet za gestalt switch je tu - Badel jest u krizi. Račun tvrtke je više u blokadi nego što nije jer ne plaća obveze državi i dobavljačima. Dugovi se zbrajaju u stotinama milijuna kuna, prihodi i dobit stabilno padaju, tržišni udjeli se tope...
Ako netko, tko ništa ne shvaća, slučajno pita, novca za kupnju i preprodaju trezorskih dionica u Badelu se našlo jer u pitanju je bio sveti cilj - obrana od neprijatelja koji se samo žele dočepati nekretnina. Istovremeno ga nije bilo za plaćanje obveza. Najzanimljiviji dio ove priče jest što nova uprava (koju vodi dosadašnja Perkovićeva desna ruka)kao prvi korak navodi upravo ono nad čime se bivši čelni čovjek tobože zgražavao - rasprodaju nekretnina (baš u pravo vrijeme) i neprofitabilnh biznisa kojih nakon briljantnih poteza kupnje Eurobeva (sokovi) i ogromnih investicija u Kalničke vode, ne manjka. Tim njegovim poslovnim potezima može se veseliti jedino nesretna Podravka jer uz sve ostalo nije uspjela kupiti, točnije pretplatiti Eurobev (bivši Badel Bap, u tome je tajna) od Luke Rajića.
Svi Perkovićevi potezi u zadnje dvije godine govore o tome da je bio spreman na sve da se održi na vlasti, o čemu svjedoči i više kaznenih prijava podignutih protiv njega. Stoga, iznenadno povlačenje čovjeka koji se donedavno podsmjehivao na nužnost restrukturiranja, da bi se bavio mirenjem vlasnika s kojima dosad nije htio imati ni kurtoaznu komunikaciju, zvuči u najmanju ruku tanko. Prije bih se kladila na to da u Badelu više nema ni novčića. Koliko god uvjerljiva bila Kuhnova teorija, znanost je jedno, a Perković (kao personifikacija česte pojave u nas) sasvim drugo.
