Plinske igre bez granica

Taman kad se ministar Đuro Popijač domislio kako se u ime Vlade, barem nakratko, izvući iz mučne trakavice s Inom i Molom, Mađari su im i to upropastili. Ministar je, naime, pritisnut medijskim napisima o tome kako država nešto taji u devet ujutro odlučno poslao priopćenje da bi Vlada vrlo rado, u duhu transparentnosti koja ju oduvijek krasi, objavila glavni ugovor o plinskom poslovanju koji je sklopila s Molom, ali da druga strana to ne da. Mađari su do kraja radnog vremena tog dana poslali jasan odgovor – nemamo ništa protiv.

Na skidanje oznake tajnosti Mađari su pristali još u srpnju, osim na formulu izračunavanja cijene plina s obzirom na to da je Gazprom treća strana u priči. Iako, ni to nije nerješiv problem – dovoljno je poslati upit Gazpromu. Iako željno očekujemo, ništa o plinu nažalost nećemo čuti ni od bivšeg premijera Sanadera u svjedočenju pred saborskim Istražnim povjerenstvom za Inu upravo zato jer još uvijek nije skinuta oznaka tajnosti s tog dokumenta.

No, zbog čega se uopće digla prašina oko tog plina? Zato što govorimo o biznisu koji, u sadašnjim uvjetima i interpretacijama, ne donosi dobit nego gubitak koji se procjenjuje na dvije milijarde kuna. Očito da taj dar nitko ne želi, ali plin svjedeno treba dovesti do potrošača pa su se dvije strane trebale dogovoriti što će učiniti. S obzirom da Vlada preferira tajnost detalja tih dogovora, a uzevši u obzir i njen 'track record' u sličnim situacijama, prilično je jednostavno pretpostaviti na čijoj je strani šteta. Uostalom, od koga Vlada uopće krije taj ugovor? Od vlastitih građana?

Ono što je poznato jest da se Vlada obavezala da će od Ine preuzeti plinski biznis i tako sanirati gubitke tog segmenta poslovanja (jer Ina kupuje ruski plin po višoj cijeni od one po kojoj ga prodaje) dok se cijena plina ne uskladi s tržišnim. Ako ne otkupi plinski biznis, Vlada gubi pravo prvokupa Molovih dionica Ine, a Mol neće imati obvezu petogodišnjeg moratorija na prodaju tih dionica. Posve legitimno štićenje vlastitog (Molovog) interesa.

S obzirom na besparicu u proračunu i kompleksne odnose dvaju dioničara u Ini, zasad je postignut je dogovor da se sve odgodi. Kada se približi prolongirani rok, vjerojatno će se opet odgoditi. Kao i rast naknade za eksploataciju rudnih bogatstva koju država, s obzirom na to da više nema većinski udio u Ini, nema razloga držati nerealno niskima. No, to je odugovlačenje u interesu Mola pa će se vjerojatno revno provoditi.U sjeni svih tih tih natezanja cijena plina je u zadnje vrijeme strelovito narasla. Pa što? Neće valjda Ina 'subvencionirati' hrvatske potrošače.