Rastrčite se i do Koreje

Koliko god to semantički lakoumno zvučalo, borba za svakog kupca je u punom jeku. Sve jedinice su na položajima, logistika pruža podršku, a kupca se studira, proučava i privlači svim metodama. Kupcu su se spremni učiniti neuobičajeni ustupci. Jedini ozbiljni kupci na međunarodnoj ekonomskoj sceni su internacionalne korporacije, srčike političko gospodarskog sustava u kojem djelujemo, i države.

U tom kapitalističkom obliku privređivanja, svojstvenom liberalnim demokracijama s početka 21. stoljeća Sunce nikad ne zalazi, a tmurni oblaci uzrokuju mikro poremećaje svakodnevno. Ipak, kriza koja je počela prije dvije godine, istrošila je tipkovnice i osušila grla svih nas, bez da se upitamo što se događa s kupcem – Hrvatskom.

Kad EU vidi da se ne može obraniti od siline kineskih proizvoda i da je budućnost rada predana Aziji, promotri svoju trgovinsku bilancu. Upravo je ona bila upravljač europske politike od pamtivijeka, i ključ za upravljanje budućnošću je ne može otkloniti iz rakursa. Bilanca porazno kaže kako EU više uvozi nego izvozi iz Kine. Istu stvar je konstatirala i američka administracija Clintona, Busha, a vjerojatno će i Obamina.

I onda se nad tužnom sudbinom, Kissingerovski dalekovidno, grade poslovni odnosi. Jer nema bolje pozicije nego biti kupac i imati lošu poziciju u međunarodnoj trgovini na veliko. U tom neprestanom sustavu održavanju balansa, visoka pozicija na klackalici ima najveću potencijalnu energiju.

I tako EU, svako malo Kini napomene svoju lošu trgovinsku poziciju i k tome spomene Airbus, svemirsku i atomsku tehnologiju. Ako ih Kinezi kupe situacija na klackalici će biti ravnopravnija, a odnos dugoročniji. Sličnu stvar SAD radi svaki put kad se bori za načelo zaštite prava intelektualnog vlasništva u Kini. Jer, uvoz će se otežati, ako se klackalica ne spusti. Sjajno je biti kupac, i to je neskriveno Kinezima rekla Hillary Clinton, inspirirana Bernanekeovom doktrinom. Da bismo mi mogli uvoziti vi morate kupovati naše obveznice i našu valutu.

No, mi Hrvati kupujemo i uvozimo bez obveze. Ta, niti se Slovenci, koji traže trn u oku u našim pristupnim pregovorima, nisu niti jednog trenutka preznojili za svoj izvoz u Hrvatsku, i to u prilično delikatnom trenutku za slovensku ekonomiju. Silina i entuzijazam našeg uvoza automobila nije usporediva s okolnim tranzicijskim zemljama, koje su oprezno pristupile toj vrsti uvoza, ali i koje su paradoksalno dobivale investicije u toj industriji. I tako dalje. Hrvatska nije znala profitirati na sjajnoj ulozi. Velikog i dobrodušnog kupca. Na toj sjajnoj poziciji.

S druge strane, Bugari su se odlučili potražiti spas na Dalekom istoku. Recesija ih je gadno pogodila pa bugarska vlada mora smišljati nove načine za izvlačenje gospodarstva iz dubokog gliba. Na pamet im je pala marketinška ofenziva po Kini i Koreji gdje se nastoje promovirati kao investicijska oaza i predvorje EU 27. Računica je jasna. Ova azijska gospodarstva rastu unatoč globalnoj recesiji pa gdje baciti udicu za investitore nego tamo?

Kod nas nema neke velike ljubavi sa stranim investitorima. Uglavnom smo mi nezadovoljni s njima i oni s nama. Ovakve marketinške akcije nam nisu ni padale napamet. Čudili smo se Makedoncima kada su prije koju godinu obasuli svjetske novine s pozivom stranim investitorima da otkriju taj 'neotkriveni raj'. Neovisno o rezultatima, pokušali su. Sada je pravo vrijeme da i mi pokušamo baš s Korejancima ili Kinezima.

Jadranka Kosor je nedavno izjavila da će u ovom krugu privatizacije brodogradilišta pristup Vlade kao prodavatelja biti proaktivan. Dapače, razgovarat će sa svima i ' ako treba rastrčati se po cijelom svijetu'. Valjda pritom neće zaboraviti i najveće brodograđevne sile – Koreju i Kinu.

Kad se već svjesno i namjerno dovela u situaciju da prodaje brodogradilišta u trenutku kad se globalna brodarska i brodograđevna industrija nalaze na dnu i investitora nema ni za lijek, vlada bi se sada mogla potruditi da ipak pokuša privući one koji su u tome najuspješniji. Korejance i Kineze ne možemo 'uvjeriti' u uspostavu ravnoteže, jer smo za njih nebitni i premali. Ali i kao takvi smo kupac i vrata kupcima Srednje i Istočne Europe.