Razočaravajuća realnost i humanost

Razvojan. Socijalan. Razvojan i socijalan. Realan. Human. Sve je to, zasigurno znate, bio i jeste naš državni proračun. Nakon što su prošle vlade imale ambiciju pomiriti razvoj i socijalu, ova je nadvladala taj idealistički spoj i odlučila spojiti -  realnost i humanost. Tako se uspjela dovesti u paradoksalnu situaciju da je dosad najviše odrezala, ali to na kraju začinila potezom koji ostavlja samo okus razočarenja.

Krajnji rezultat od 3,4 milijarde kuna smanjenih proračunskih rashoda za 2012. (do prvog rebalansa), što je osjetno manje od prethodno najavljenih 4,6 milijardi kuna, je tako ispao posve nedorečen. Na sredini terena, kako se to kaže. Iz njega izvire tek beskrajna želja da se svima svidi. I da rejting agencijama ponudi barem signal da postoji svijest o nužnosti smanjenja deficita i da nikoga previše ne zakine. Drugim riječima, iza njega ne stoji jasna vizija ni čvrsta politička volja, a razočaranje je rezultat činjenice da smo se  konačno  ponadali da će je biti.

Da bi nesreća bila veća, ovo vjerojatno ni zlim i nezasitnimn rejting agencijama neće biti dovoljno ili će tek na tren zadovoljiti njihove rezalačke ambicije, a svi kojima je i kuna oduzeta osjećati će se opljačkano i izdano. Jest da nismo neka prosvjednička nacija, ali kad malo okopni zašto ne prošetati ulicama i trgovima izražavajući nezadovoljstvo. Ili još efikasnije, povesti sa sobom traktore. Taj je dio ionako neizbježan, rezali malo i puno.

Moram nešto reći i u svoju obranu, ako je sve ovo počelo zvučati kao glas iz hladnog ureda neke  omražene globalne financijske organizacije koja bi samo nešto rezala po trećem svijetu.  Ni ja, kao ni  Zoran Milanović, najradije nikome ništa ne bi uzela niti bi da se meni uzima. No, brojke su neumoljive i kažu da državni proračun nema novca koliko ima onih koji ga žele i da zbog toga ne funkcionira puno širi svijet od onog proračunskog. Rješenje je možda u tome da svi skupa počnemo savjesno i predano raditi na poticanju mazohizma pa da kada dosegnemo potrebnu razinu počnemo organizirano preklinjati za bolne rezove. Tada ni vladajućima ne bi preostalo ništa drugo. Valjda.