Uže za brodogradnju

U legendarnoj epizodi Simpsonovih šrkti i čangrizavi Moe, barmen i vlasnik istoimene taverne, odvede ekipu svojih lojalnih klijenata u Las Vegas. - Zašto si tako velikodušan? – upitao ga je iznenađeno jedan od njih. - Pa, sjećaš se da je uže puknulo kad sam se pokušao objesiti? E pa, tužio sam kompaniju koja ih proizvodi i dobio ogromnu odšetu i ganc novo uže! – samorazumljivo je odgovorio Moe.

Povijesna je nepravda što hrvatska Vlada već puno desetljeće u bespućima ekonomske zbiljnosti nije susrela tako velikodušnog proizvođača konopaca, i drskog ljubitelja eutanazije. Naime, mi se već neko vrijeme uporno pokušavamo objesiti o naše sajle iz brodogradilišta. Dobro organizirana Istočnoindijska kompanija, oprostite na lapsusu, Uprava za proširenje na istok Europske komisije spremno je poslala novo uže kako bi se eutanazirao bolesnik na navozima, a odštetu je dala naznačiti u mogućnosti ispunjenja poglavlja pregovora. No, znate nas, mi bi radije iznenadni nalet sreće koji je pogodio Moe-a, odštetu.

Prvi krug privatizacije našeg civilizacijskog dosega, završio je očekivano neslavno. Onima čije su ponude odbijene nitko to nije čak ni javio. Trenutačno se škverovi nalaze u zrakopraznom prostoru gutajući državne milijune, a vlast bi najradije da može stisnuti oči i da brodogradilišta jednostavno nestanu kad ih ponovno otvori. Ali, ne ide jer: - Gotovo svakog trenutka mislim na brodogradnju. S brodogradnjom se budim i liježem – odala se Jadranka Kosor. Kada pomisli da bi i dalje trebala izdvajati milijarde kuna za potpore (u 2007. 8,3 milijardi za brodogradnju i promet) brodogradilištima zasigurno u sebi govori: A ne, ne može. OK, onda ćemo se fino gospodski objesiti stečajem. To je...čekaj da izračunam...više od osam milijardi kuna državnih jamstava koje će tada aktivirati banke. Već sljedeće godine barem tri milijarde. O, neee! Đuro, daj savjet kako da se objesimo!

I sad recite da samoubojstvo nije jedino preostalo filozofsko pitanje. Zasad se u proračunu za iduću godinu umjesto iznosa u milijardama spominje tek 100 milijuna kuna za brodogradnju. Očekuje se, dakle, uspješna prodaja u drugom krugu. Ima li realne osnove za takve sanjarije? Da, ako netko baš nema gdje drugo potrošiti koju milijardu ili ako mu se uz brodogradilišta daju povlastice kakve je imala Istočnoindijska kompanija. Nije lapsus. Zvuči brutalno, ali svaki zaposleni u brodogradnji, kaže izračun Instituta za javne financije, od države godišnje dobiva 227.488 kuna. Podijelimo to s 4 pa s 12 i dobit ćemo 4379. Neka radnici idu kući i to će biti iznos u kunama koji će im mjesečno sjedati na račun. Opet iz državne blagajne, ali četiri puta manji, sigurno je prostrujilo po ministarskim i premijerskim glavama. Put pod noge u Bruxelles, kad ono, ne može.

Ko za vraga, u Europskoj komisiji su se baš zainatili i hoće da država više ne krpa te rupe bez dna. Oni lijepo moraju sami zarađivati i vaditi se iz kriza u koje ih dovede njihov menadžment. Skoro kao i Opel, Renault, Pegueot... Skenirali su u Bruxellesu tko je novi ministar gospodarstva i jedva čekaju novu rundu s Polančecovim nasljednikom. Uzbuđenje je tim veće jer dolazi novi čovjek kojeg tek treba otkrivati za pregovaračkim stolom. Divna igra za eurobirokrate. Sindikati su tek pravi obješenjaci, oprostite na lapsusu, utopisti. Nadaju se da će se Popijač držati teze o tome da sada nije dobro vrijeme za prodaju škverova. No, kada novi ministar osvane u Bruxellesu, dočekat će ga s osmijehom na licu i upitom: Zašto ne vidimo konopac oko vašeg vrata?

- Nitko neće dići ruke od brodogradnje dok ne napravimo baš sve što se moglo – odlučna je kod kuće Kosor. A moglo se svašta, npr. maknuti nesposobne menadžere, naučiti sposobne što je hedging, postaviti stroge i stručne nadzornike, organizirati škverove kao efikasne kompanije, spriječiti da ih pljačka tko stigne iznutra i izvana. Ali nije. Kako god, po mom sudu, konopac nam je oko vrata, jer škverovi su dio našeg identiteta i zrcalo iz prošlosti u kojem se vidi mogućnost da sjedimo za stolom u Vegasu s najvećima, ali i hazarderska ruka previše. Uzdajmo se da će kompanija biti velikodušna.