Bypass generacija

Nisam uspjela prepoznati kakav je broš premijerka nosila u Opatiji dok je sjedila uz bok guverneru Rohatinskom. Na brzinu oformljena 'stručna' skupina novinara i fotografa zaključila je kako je to nešto slično pleteru, pletenici, nekom simbolu sjedinjavanja, preplitanja, suradnje, hrvatskom yinu i yangu....kao poruka guverneru, a onda i nama. Broš je ovoga puta promašio cilj.

Guverner se nije dao smesti simbolikom nakita. Strogo se držao ni najmanje simboličnih brojki koje su ogulile sve zaštitne slojeve stvarnosti. Ako je uopće itko ostao zaogrnut nekim od slojeva. Jedino što se dalo zaključiti nakon odslušana oba govora bilo je tek ponavljanje zaključka Johna Graya: muškarci su s Marsa, žene su s Venere. To bi nekako bio najblaži opis svjetova u kojima žive monetarna i fiskalna vlast. S time da je jedna s nogama čvrsto na tlu, druga u oblacima. Ne treba pogađati koja po čemu hoda. Za slučaj da broš omane (kao što jest) premijerki je zaleđe čuvao čuvar proračuna Šuker. Njegov je dolazak bio izazov ravan rješavanju najkompliciranijeg rebusa.

Naime, prema prvotno sklopljenom scenariju i ministar je trebao biti za govornicom. Na brisanom prostoru, u duelu s guvernerom. Izgleda da za to ima sve manje kapaciteta. Onog koji se mjeri znanjem i učinjenim. Pa kad je već odustao od argumentiranog kontriranja guverneru (jer argumenata nema), zašto je onda pojačao premijerkinu pratnju svojim društvom? Taj rebus stručna novinarska skupina nije riješila. Među ostalim i zato što nas je guverner opet prestravio svojim pesimizmom. A premijerka svojim optimizmom. U najkraćoj ću varijanti samo nasumice pobrojati taj pesimizam i optimizam. Zaključak drage volje prepuštam vama.

Pesimizam u brojkama:
•refinanciranje države težilo je lani 14,2 milijarde kuna (4,3% BDP-a)
•deficit proračuna porastao je s 2,7% na 5,2%
•prirast kredita državi iznosio je 6,4 milijarde kuna dok su ostalim sektorima krediti smanjeni 1,5 milijardi kuna
•krediti državi i državnim poduzećima pojeli su 81% prirasta ukupnih kredita (i domaćih i inozemnih)
•potrebe refinanciranja konsolidirane opće države ove godine iznose oko 40 milijardi kuna ili 12% BDP-a + potencijalne obveze temeljem jamstava brodogradnje (još oko 12,5 milijardi kuna)
•inozemni dug ove godine prelazi 100% BDP-a
•samo za plaćanje kamata za vanjski dug odlazi 3% BDP-a
•datum početka teškoća za poduzeća koja traže kredite HBOR-a (1.07.2008.) pogrešan, jer su do tada rasla poduzeća uvoznici i ona koja su stvarala balone potražnje
•po 20% kredita HBOR-a namijenjeno plaćanju poreznih dugova državi i refinanciranju postojećih kredita što razvodnjava financijsku pomoć
•HNB ne vidi smisao daljnjeg sniženja stope obvezne pričuve i oslobađanja nove likvidnosti, jer fiskalna vlast (i društvo u cjelini) funkcionira kao da krize nema

Opisni optimizam:
•dva rebalansa proračuna u premijerkinom mandatu
•rashodi smanjeni 7 milijardi kuna, uštede u državnim poduzećima 1,5 milijardi
•samo što nije predstavljen model C, pomoć za najugroženija poduzeća
•obećala je strogu kontrolu obveza i potraživanja državnih tvrtki
•vidi perspektivu izlaska iz krize

Kako to obično biva tijekom raznih konferencija, novinari i analitičari brzo su se dohvatili rastvarati prošlost i sadašnjost do najsitni(čavi)jih detalja ne bismo li otkrili tko je, kada i gdje točno zgriješio. I zašto smo tu gdje jesmo. Osim što mi je raspoloženje dodatno potonulo (kopanje po ranama obično ranjava), nismo nakon rasprave postali ništa pametniji. Slabo je djelovalo uvjeravanje nekih znalaca kako u tranziciji nismo prošli ništa gore od  drugih zemalja istočnog bloka. Možda je doista tranzicija u svim zemljama koje su socijalizam/komunizam zamijenile 'slobodnim' tržištem iznjedrila svoje pretvorbe, privatizacije, tajkune i pljačke. Ako i jest, to nije ni utjeha ni opravdanje. No više od tog čačkanja po hrvatskim bespućima ekonomije opržila me je primjedba meni dragog ekonomista.

Nedavno mi je pod nos stavio bolno točnu dijagnozu: 'mi smo potrošena generacija, naša je generacija tek bypass koji premošćuje tranzicijsko čistilište i uljuđenu zemlju kojom ćemo za 20-ak godina postati. Mi smo ovdje da odradimo posao, ne za sebe nego za buduću generaciju.' I tako, donedavno ponosna što sam rođena u godini Woodstocka, u godini 'malog koraka za čovjeka, ali velikog za čovječanstvo', svedena sam na čistača. Postojim zato da podmetnem leđa. Da, znam, leđa su za moju djecu. Ali ja ne želim biti potrošena. Želim biti sebeljubiva. Želim uljuđen život sada! Jer ga vlast i u ovo potrošeno vrijeme ima.