Hrvatska se mora vratiti proizvodnji. Čega?

Čudo neviđeno, taj snijeg. Našao je ozbiljno padati usred zime. Postati pravom medijskom senzacijom. Preplaviti naslovnice, na javnoj dalekovidnici iskamčiti izvanredne vijesti. Pomišljah da je umrla kakva poznata politička ili umjetnička duša, dogodio se neki novi sukob, rat, kataklizma, dogodila se neka nova doktrina šoka, što li. Ali ne. Sve je to zbog njega. Snijega.

Zbog svoje strukture snijeg navodno zaustavlja sva štetna zračenja. Nastaje mir. Čisti zen. Vjerojatno ga zato i volim. Ne iščuđavam se njegovom (rijetkom) postojanju. Zen ipak nije dugo potrajao. U vrijeme dok ovo pišem najčitanija je vijest na Liderovom portalu ona o gašenju MTČ-a. Jednog od rijetkih preostalih brendova nastalih u vrijeme 'mraka'. Privatizacija ga je raskomadala na čak devet tvrtki i od njih je samo jedna na životu. Ostale su već umrle ili ih svećenik posmrtno škropi svetom vodicom. 

Nedavno sam, nakon eksplozije žarulje, poslala bolju polovicu da kupi novu. Domaću. Ja sam, naime, od onih žilavih 'isključivaca' koji su uvijek spremni kunom više podržati domaću proizvodnju. Moja bolja polovica me poslušala, kupio je domaću. TEŽ-ovu. Nažalost, imam nezgodnu naviku čitati deklaracije, sastav, zemlju proizvodnje. Donja mi je usna ostala visjeti kada sam pročitala – Zemlja podrijetla: Kina. Uvoznik: TEŽ Trgovina!

Lider je nedavno objavio i jednu ekskluzivu. Agrokor će 'pomesti' Atlantic – žvakama. Uvoznim. X Nation, poznati domaći tekstilni brend cjelokupnu proizvodnju seli u Kinu. Pokojna Magma to je oduvijek radila. Svojedobno mi je direktor Tim Kabela Ivan Topčić priznao kako je u nekoliko navrata u svoj distributerski lanac pokušao uključiti nekoliko hrvatskih tvrtki. Bezuspješno. Nikome se ništa ne isplati proizvoditi. A kada i proizvodi, nije u stanju prihvatiti pruženu ruku.

Zbrojih tako u ovom snježnom zenu sve svoje novinarske godine, bezbrojne tekstove, preizborne programe, odluke, poteze, zakone. Ne znam više na koji bih novi način mogla napisati ono što svi vide: Njemačka je živa zato što PROIZVODI! Zato što nije cijela zemlja pobjegla u Kinu, Indiju ili Brazil. A mi? Ništa nova u zemlji neproizvodnoj. Zapravo ima. Talent uništavanja svega što miriše na proizvodnju, donošenja odluka koje će je još više zatući s godinama smo ispeglali.

Do savršenstva. Živimo tako život preživljavanja. Uz 'proizvodnju' usluga i financijskog sektora. Sa strepnjom pratimo jesu li i koje točno banke preživjele stres test. Pažljivo dadiljamo javni sektor i puštamo probne balone. Milanović na jednu, Linić na drugu stranu. Davno je prestalo biti pet do dvanaest. Zakasnili smo. Ali, da, zbilja bih jednom voljela napisati tekst koji vedri.
Ma čudo neviđeno, taj snijeg.