I pse ubijaju, zar ne?

Znate li kako su Nijemci, u osvit II. svjetskog rata, pripremali mlade dečke (ne starije od 17-18 godina) za potpunu neosjetljivost na bol i empatiju u omraženim SS divizijama? Svakom polazniku 'škole'  dodijelili su psa. Njemačkog ovčara, naravno. S njim su se družili cijele dane, dijelili hranu, zajedno se grijali na suncu, smrzavali na zimi. Pas je i njima postao najbolji prijatelj.

A onda, kada su se istinski zbližili i nepovratno vezali, 'učitelji' su zatražili da svog psa ubiju. Da, ubiju! Neki su plakali, neki su se slomili. Samo neki! Većina je to učinila bez trunke krzmanja. Bez žaljenja. Zašto izvlačim tu ružnu, mračnu, radikalnu epizodu? Zato što ne znam brži i  učinkovitiji način obračuna s korupcijom i aferama koji prijete ozbiljnije od Dana D i Dana poslije sutra zajedno. Nuklearna eksplozija i novo ledeno doba mačji su kašalj u odnosu na ono što su sve dosadašnje vlasti učinile ovoj zemlji. I nama. A mi smo im dopustili. Na izborima.

Miroslav Kutle? Opet?! Molim da nam se odmah u jednom komadu priopći u koliko se još rupa (u prijevodu: državne i privatizirane imovine) taj lik (u svoje i ime nekih drugih) zavukao tako da ne moram(o) svaki put posezati za srcem - ne zbog himne nego zbog straha da će nam otkazati. Taman kad pomislimo da su, ako ne baš sami grijesi, ali barem grješnici u ropotarnici neželjenih sjećanja, evo ih natrag! I onda me još moja bolja polovica u čudu pita: otkad ti Kosorici držiš stranu?

Kako ne bih? Sve mi se više čini (ne samo meni) da je kao žena uglavnom služila za ukras. Koji se bavio nježnim, delikatnim stvarima poput braniteljskih. O 'pravim' stvarima očito nije imala pojma.  A to znači da nema blage veze kako stvari, ispod stvarne razine vlasti gdje se krije ona paralelna, doista funkcioniraju. Zbilja mislim da nam treba učinkovita metoda čišćenja i istjerivanja raznih Kutla i Polančeca iz svih budućih ministara, premijera, predsjednika uprava državnih i inih tvrtki.

Nekako mi naglo bujanje afera potvrđuje da u tom 'podzemlju' gdje stanuje prava vlast svatko svakoga zna, svi su umreženi, svi su jataci, svi imaju prste u svakom pekmezu koji je ikada napravljen u 'slobodnoj' Hrvatskoj (ovo 'slobodna' odnosi se isključivo na ekonomiju!). Nisam od onih koje je lako uplašiti urotama. Ali matematika je nepobitna - neiskorjenjivost korupcije, nepotizma, rođaštva i slaganja deviza na egzotičnim otocima obrnuto je proporcionalna svakoj primisli razvoja i napretka. Prije 20 godina bili smo deset godina ispred Istočnog bloka. Sada smo dva desetljeća iza svega! Zbog Kutli, kojekakvih Polančeca, sumanute ideje o stotinu bogatih obitelji!

Vjerujem da bi spas u obliku Zagorkina Viteza slavonske ravni sigurno bilo romantičnije rješenje, ali moj me pesimizam (samo kada je o stanju u državi riječ!) tjera da vam onako SS-ovski, bezosjećajno kažem: Ubij psa!