I vještičja je metla korisna

Na zidu pored moga radnog stola visi slamnata vještica na metli, dar kolegice za odlazak iz bivše firme. Čuvam još neke drage darove, ali taj je bez dileme najupečatljiviji. – To ti je podsjetnik da znaš zašto si otišla i što te čeka ako te nostalgija dovuče natrag – pojasnila je svoj čudnovati poklon. Vještica je, naravno, ružna. Lijepa, uostalom, ne postoji. Ali je korisna. Ne samo što je ubila nostalgiju nego ima i upotrebljiv alat – metlu.

Odlično oruđe za hrvatsko stanje duha. I ekonomije. Naravno, nisam se samo ja sjetila tog oruđa. Metla je već završila u nekim novinskim naslovima. Posve nezasluženo. Nije da mi nije drago što premijerka čisti HDZ, zapravo Sanaderovo nasljeđe (kojemu je do prije sedam mjeseci i sama pripadala), drago mi je i što se HSLS vraća u život – dijelom čišćenjem u vlastitoj stranci, dijelom upozorenjem vladajućima da koalicija 'visi' o (proračunskoj) niti, a nešto slično (doduše mlako) radi i SDP. No to nije čišćenje! Odnosno, to je tek čišćenje prašine. Smeće nam je još pred vratima.
Kada prvo tromjesečje i službeno pokaže da državni proračun ne drži vodu, netko će se morati primiti metle. Sintagma '80 posto proračuna je zadano' dosadila je već i papigama. Ne krivim ministra Šukera.

Rastrošni rashodi i debeli minus nisu njegov 'izum'. On samo radi što (svaka) politika kaže. A kaže – ne talasaj! To nam je netalasanje pojelo već 20 godina. Koliko nam treba da shvatimo kako nemamo idućih 20? Nemamo ni ovu godinu, jer je dogorjelo do noktiju. Tko će pri tome letjeti na metli potpuno mi je svejedno. Hoće li to biti MMF (voljela bih da nije), sam HDZ, SDP, duet Kosor-Kosor ili velika koalicija? Nevažno, samo dok/ako metla radi. Bez nje nijednom poduzeću nema života. Bez nje u proračunu nikada neće biti izvoza, orijentacije visokim tehnologijama, razvoja. Bez nje nema budućnosti. Ne-čišćenje je prošle godine odnijelo 70 tisuća radnih mjesta. Ove godine možda još 50 tisuća. Ako to nije vrijedno metle, ne znam što jest.

No nije dovoljno samo pomesti proračun i sve u njemu. Nije dovoljno pomesti rastrošnu državnu i javnu upravu, subvencije i milodare, poreze i namete, nelikvidnost. Treba pomesti i prošlost. Kao što se ne okrećemo za bivšima ili nedostižnima, iza sebe treba ostaviti sve što smo isprobali – potrošnju, ceste, i skupo i jeftino zaduživanje, uvoz, deficite, loše privatizacije, odgađanje restruktiranja, bitku za 'rodijačku' državu. Ako to samo pometemo pod tepih, zauvijek ćemo živjeti s metlom! Ako uopće bude raspoloženih 'čistača'. Dok  povezujem informacije o smjenama i mijenama diljem stranačke scene, rado bih zaključila da se nešto doista čisti i mete. Proračun mi potvrđuje da metla još nije u pogonu