Kad bi perilice suđa zapošljavale

Znam da smo sirotu premijerku kritičarski ogulili poput pileta. Ili poput 'bodies revealed', ako hoćete. Svaku njezinu riječ, svaku metaforu i usporedbu. Ali koliko god mi je sirotice žao, zbilja ne mogu odoljeti jednom njezinom priznanju. Sve te pametne mjere i ideje u programu oporavka smislila je, amenovala ili blagoslovila ni više ni manje nego dok je prala suđe. Onako ženski. Oduševljena sam činjenicom što tako ugledna i važna osoba, pa još ženska, u vrijeme sveopće vladavine strojeva nema perilicu suđa. Zašto se veselim toj nevažnoj činjenici? Zato što perilicu suđa nemam ni ja.

Pa kad je nema premijerka, onda valjda ni ja nisam čudakinja ni luzerica. Jedino što baš nisam tako nacionalno-važno kreativna dok perem suđe. Pametnija sam, recimo, kad peglam. U tih sat-dva doživim svojevrsne vizije. Vlastitog života i države. Ili me nalet ideja lupi taman kada me počne hvatati prvi san. Pa sam prisiljena dići se iz toplog kreveta i nažvrljati ideje na papir. Moja jutra, naime, nisu baš pametnija od večeri. I potpuno su nepovezana. Ali da sam potpuno iskrena, onda bih priznala da sam ljubomorna. Ta kako ne bih? Premijerka je dobila svu pažnju javnosti i pljesak za popis zdravorazumski pobrojanih mjera koje zrakom i medijima već poduže lete. Dok sam ih ja, za potrebe Liderovog teksta, morala osmisliti još prije godinu dana. Sama. Bez pomoći. Bez savjetnika. Dobila sam tek uredničku ocjenu – promrljali su nešto slično solidnoj četvorci (ako nije bilo štogod gore). Nit' je to šira javnost vidjela, nit' se tko raspamećeno oduševio, nit' sam se mogla hvaliti metaforama, konjima, krumpirima, perilicama...Ah, tako je to kada ste sebeljubivi i egocentrični.

A sada za ozbiljno. Oduševilo me je još nešto, nimalo egocentrično. Štoviše, obećavajuće. Vlasnik Siscije, Milan Stojanović pretučenom je srednjoškolcu iz sisačke Obrtničke škole ponudio posao i stipendiju. Zato što je nadaren. Zato što je državni prvak u krojenju i šivanju. Već ga vidi u Odjelu razvoja novih proizvoda. Već vidi kako će taj talentirani srednjoškolac i njemu slični dati nova krila našem preživjelom tekstilnom izvozniku. Šteta što je priča ostala u sjeni većeg, ne znam po čemu važnijeg, teksta o ubijenom Cvetku Simiću i o tome s kime se od pripadnika jet seta družio. Već i po broju angažiranih novinara na tom jet-set tekstu (troje!) jasno mi je što se smatra društveno važnijim. Zbilja šteta, jer da je više 'mecenskih' priča, one možda ne bi stršale poput neprilagođenih individua. U vrijeme kada se ponovno spominje ona brojka koju nitko ne želi naglas izgovoriti – 400 tisuća nezaposlenih, priče o suvislom, planskom (kreativnom čak!) zapošljavanju djeluju poput zvijezde u noći. Priča je iz privatnog sektora, iako je državni onaj u kojem caruje kaos. No nije dovoljno samo skretati pogled u državno dvorište. Rodijačko i ino zapošljavanje nije specijalnost samo državnog (polu)svijeta. Desetljećima glancani model ekonomskog ponašanja usidrio se u svim dijelovima društva. Jednako u malim privatnim tvrtkama kao i u velikim sustavima koji zapošljavaju stotine ili tisuće radnika.

Dokazuje to primjer vlasnika jedne domaće prehrambene tvrtke. Osobno se potrudio zaposliti fakultetski obrazovanog strojara, jer je čuo da je najbolji u branši. A onda je iz nepoznatog razloga vrlo brzo zaposlio i nekompetentnu osobu koja je tom strojaru postala šefom. Šefu je strojar kao stručnjak smetao. Jer sam nije stručnjak. Šef je zato ubrzo smislio novu 'strukturu' odjela i u toj novoj viziji strojar je postao – višak. Jedan od onih 318.658. Vlasnik ništa nije pitao. Ima toga i u malim poduzećima. Iz male perspektivne IT tvrtke jedna je iznimno pametna mlada žena gotovo otjerana, jer je ostatku vodstva bila trn u oku. Zato što je pametna. K tome i žena. Nije se dala, ali je degradirana na upravljačkoj ljestvici. Njima preostaje tek simbolično 'murphyjevsko' mudrovanje: 'trebaš oprostiti svojim neprijateljima, ali nakon što budu obješeni'! Nama, pak, ostaje naravoučenje da je pristajanje na nemijenjanje mentaliteta najteže sidro koje cementira bilo kakve promjene. Sidro koje dokazuje da je teorem: 'ukupna je količina pameti na Zemlji stalna; stanovništvo raste' – istinit!