Najprije platite državi koja ne plaća vama
Načuli su naši poduzetnici da se negdje dijeli lova. Vlada je nešto o tome pričala. Pričala je tako jasno da ne znaju trebaju li zvati HBOR ili svoju poslovnu banku. Pa su krenuli tim redom. Ne znaju ni koliko mogu tražiti, ni kolika je kamata, ni kakvi su ostali uvjeti. Ali kredit im nasušno treba. Nervozni HBOR-ovci dižu užarene telefonske slušalice i objašnjavaju da s kreditima nemaju blage veze. Za sve trebaju pitati u svojoj banci. Pohrlili su potom poduzetnici svojim bankarima.
– Hitno mi treba kredit spasa. Mogu li računati na vas? – pita usplahireni poduzetnik svog privatnog bankara.
-Kako ne, novca ima, pa gdje ste dosad? - odgovara protupitanjem revni bankar.
-Došao bih ja i ranije, ali već ste me odbili nekoliko puta. Hitno mi treba 6 milijuna kuna. Možda nešto malo više.
-Nema problema. Za što konkretno?
-Pa isto kao i prošlih pet puta kada ste me odbili. Nešto za obrtna sredstva, da pokrpam dugove dobavljačima i platim zaostale plaće. Ljudi mi rade na 'veresiju', a teško je naći dobrog radnika. Nešto bih uložio i u repromaterijal, da mogu nastaviti s proizvodnjom.
-Odlično. Krediti su baš za takve namjene – obećavajuće će bankar.
-Hvala Bogu. Već sam mislio da sam gotov – odahnuo je poduzetnik.
-Začas ćemo mi biti gotovi. Nego, sigurno znate da vam bilanca mora biti čista sve do 1.srpnja 2008.godine. Tek od tada se u njoj smiju vidjeti problemi.
-Ne razumijem! Kakve veze neki datum ima s nelikvidnošću? – pita poduzetnik pomalo stisnutog srca.
-Zar niste čitali Vladin naputak? Tvrtke koje mogu dobiti kredit do tog su datuma morale besprijekorno poslovati. Tog je datuma kriza službeno stigla u Hrvatsku – polako i razumno pojašnjava bankar.
-Opet ne razumijem. Zar vi ne znate da nelikvidnost nema veze s krizom? Zar ne znate da država nije plaćala i prije 1. srpnja 2008.??
-Žao mi je, ali takav je propis.
-Pa zašto da platim državi, kad ona duguje meni? – sada već prilično uzrujan pita poduzetnik.
Bankar mu svim srcem želi pomoći. Kopa po papirima, traži svoju eureku na ekranu kompjutora. I našao ju je: -Uvijek kažem, tko traži, taj i nađe. Nije sve propalo. Možete dobiti kredit i u tom slučaju, ali morate ga iskoristiti da platite dug državi – sav sretan mu priopći..
-Državi??? Da platim državi koja ne plaća, a dobavljači valjda već planiraju 'sačekuše', radnici su mi gladni!!! – na rubu bijesnih suza viče poduzetnik.
I bankaru se stislo srce. Iskreno želi pomoći nesretnom poduzetniku. Misli, kombinira, gricka olovku, bulji u ekran, 'scrolla' mišem. Napokon mu sine : - Hm, možda da uzmete malo veći kredit, vratite državi njezino i uzmete nešto sitno za vraćanje duga dobavljačima kao znak dobre volje, a radnike zamolite za još malo strpljenja?
-O, Bože. Dajte što date – umorno će poduzetnik.
-Evo, još malo pa gotovo. Samo da vidimo instrumente osiguranja. Ako ćete uzeti veći kredit, treba nam i veće jamstvo.
- E, to imam. Evo ugovora o novoj narudžbi za izvoz. Vrijedi više od 9 milijuna kuna – ozareno će poduzetnik.
-Nažalost, to nije dovoljno dobro.Trebam nešto 'opipljivo' – sažalno će bankar.
-Ali ja imam nove narudžbe!!! Pa ima li boljeg jamstva za kredit od novog posla??
-Ima, gospodine. Hipoteka.
-Pa sve sam vam nekretnine već prepisao. Nemam više ništa svoje.
-Pa možemo uzeti neke vrijednije strojeve pod hipoteku.
-I to je već vaše –bez snage za borbu poduzetnik vidljivo prihvaća poraz.
Ali razumije bankar težinu problema. - Učinit ću sve što je u mojoj moći, ali ne mogu obećati. To mora na Upravu, znate.
Izmučen od borbe s uvjetima, zaboravio je pitati ono najvažnije: -A kolike su kamate? Nadam se ne više od 4-5 posto. Ako može, dobro bi mi došao i poček, barem godinu dana dok se ne konsolidiram – oprezno sugerira poduzetnik.
Bankar podigne obrvu, hvata komadiće stanke ne bi li mu što nježnije priopćio: - Ti su uvjeti još nepoznati. Ali ne uzbuđujte se, ako želite kredit, morate ići na slijepo. Uvijek možete odustati – ispalio je u komadu.
Zabezeknuti poduzetnik krene prema bankaru.......... Zvuk budilice nemilosrdno para zrak. Protrljam oči u nevjerici. Nema ni poduzetnika ni bankara. Odahnula sam. Jer u mojem je snu svaka sličnost s hrvatskom stvarnošću slučajna i nenamjerna.
