Neponovljiva novinarska breza

Čudim se kako to da još tonemo u živo blato recesije. Svjetlo nas je već trebalo zaslijepiti. Jer je premijerka u samo nekoliko mjeseci toliko toga postigla. Deblokirala je poglavlja, šarmirala Pahora, pokrenula mjere pomoći, pridobila poslodavce i mnoge analitičare (donedavne kritičare), sama je skucala nešto što ima strateški prizvuk, navodno je naredila da se piše nova strategija (dok ostale skupljaju prašinu na dnu kakvog ormara) i još ima slobodnog vremena tužiti Stankovića. Što ti je multitasking žena!

No ja uopće ne želim pisati o premijerki. Ona je tek asocijacija. Asocijacija na jedinu osobu koja je istinski bila sposobna jednako uspješno obavljati nekoliko stvari odjednom. Naravno, i ona je žena. Preminula HTV-ova novinarka Sanja Marđetko Kurečić. Kako godine prolaze sve je manje kolega s kojima mogu pričati o nekim starim imenima novinarstva. Dolaze neki novi klinci čija životnost i snaga ne poznaju autoritet starijih imena. Zapravo, ostala sam zatečena činjenicom da mlađe generacije uglavnom pojma nemaju tko je Sanja. S moje točke gledišta, a priznajem, ona je vrlo, vrlo subjektivna, to je kao da vam kažem da nemam blage veze tko je Veselko Tenžera. Jer, eto, čovjek je već bio mrtav kad sam zaplivala novinarskim vodama. Za većinu je sada ona tek vijest. Ugurana u dnevnik negdje između socijale i kulture. S tek nekoliko suhih riječi biografije – gdje se i kada rodila, što je završila i što je radila na HTV-u. Zar je to doista sve što se nakon desetljeća građenja prepoznatljivog novinarskog stila o njoj može reći? Zar je to sve što jedna osoba jest i može biti u ljudskom i novinarskom smislu? Par suhih faktografskih podataka... E, pa bila je neizrecivo više od toga!

Bila je sjajna učiteljica, prijateljica, sestra, rame za plakanje. Bila je najbolja ekonomska novinarka koju poznajem. Zbog nje sam krenula istim novinarskim stazama. Bila je najsposobnija, najbrža, najenergičnija osoba u mome vidokrugu. Bila je žena-zmaj koja mi je nabijala ozbiljne komplekse – brzinom reakcije, okretnošću, znanjem i najtežim 'zločinom', lakoćom pisanja. Nikad je nisam uspjela dostići. Tek kad se uvjerila da u glavi imam par zrnaca soli i da sam na HTV-u kao (izgubljeni) Pale sam na svijetu, bez uobičajenog 'zaleđa', postala mi je učiteljicom i mentoricom. Bila je stvorena za novinarstvo. Jednom joj je netko iz čiste pakosti ukrao najave za njezinu emisiju 'Moć novca'. Bilo je to vrijeme prije kompjutora, kada smo još pisali na električnim pisaćim strojevima (koji nisu pamtili napisano). Ušetala je u studio i bez ikakvih problema iz glave istresla sve nanovo smišljene najave. Na tu se pakost samo nasmijala: ' Neka vide da mogu!' Upravo takav stav televizija ne prašta. Usudila se izdići glavu iznad mediokriteta i pokazati da je bolja, sposobnija, pametnija. Da, mnogi je nisu voljeli. Jer je prezirala neznanje i nesposobnost. I to joj nisu oprostili. Nažalost, bila je i krhka, ranjiva. Zato ću se složiti s kolegicom koja je ustvrdila da ju nije ubila bolest. Bolest je samo simptom. Ubila ju je degradacija u vlastitoj kući koju su zaposjeli oni koji dobro znaju kako se ispijaju lobističke kave. I preko njih uspinje na ljestvici uspjeha. Ubilo ju je ignoriranje znanja i talenta. No ni to ne može prebrisati njezinu genijalnost. Na neki je način bila jedinstvena novinarska breza.

U posljednje je vrijeme nisam zvala. Bilo mi je teško slušati kako ignorira svoju bolest. Još je teže bilo slušati kako se nada da će se kula od karata, izgrađena na onima koje ne znaju, ali dobro izgledaju, urušiti sama od sebe. Do kraja se nadala da sve ove godine građenja povjerenja gledatelja nešto vrijede. Nadam se da nije shvatila kako su sve te godine nepovratno prosute u vjetar! Ali sigurna sam da je znala kako prije ili kasnije svaka zvijezda ugasne. Iza njezine je zvijezde ostao kristalan trag u noći. Iza mnogih drugih tek balav trag, kao iza puža. Kažu da je osmijeh najkraća udaljenost između dvoje ljudi. Sigurna sam da nam se smiješiš, kao što sam sigurna da vidiš moj osmijeh. Vidimo se u nekom boljem svijetu.