Ničija zemlja

Sjećate se legendarne scene iz 'Ničije zemlje' kada Bosanac čitajući novine odjednom uzvikne: 'Uuuu, j... te!' Prijatelj po oružju zabrinuto ga pita: 'Šta je, šta piše?' Ovaj mu, onako bosanski začuđen, odgovara: 'Ma, sranje u Ruandi'. Genijalni dijalog svojevrsni je lajtmotiv Balkana. Uvijek u izmetu do grla. I uvijek zaprepašteni tuđom nevoljom.

Valjda zato što nam se vlastita tada čini manjom. Navratio je neki dan do mene dragi prijatelj iz Sarajeva, pa sam i ne htijući isprobala tu teoriju. I pali! Nabrajamo tako i jedan i drugi zbog čega smo to i zbog koga gubitnici u životu. Bili smo prilično izjednačeni dok nismo otklizali na politički teren. Hrvati se još uglavnom dijele na crvene i plave, ponešto tu još ima Hrvata i Srba. Podjela na one koji imaju i one koji nemaju još nije u modi. Boje su ipak važnije. A susjedi? Pa, imaju tri entiteta, tri vjeroispovijesti, barem trostruko više sekti, političke stranke i polu-relevantne strančice nitko ni ne broji. Nitko se ni s kim ne može dogovoriti ni da im hrvatski poluautomatski pištolj (HS 2000) uperiš u glavu. Svatko vuče na svoju stranu kidajući ono malo što neki jadnici u BiH proizvedu. Stvarno, sranje u Bosni i Hercegovini!

I tako, kapitulirala sam, problemi su im stvarno nerješivi. Ali naši su sigurno zabavniji. Eto, država je isključila prosvjedne traktore – proračunom! Seljaci će dio poticaja za 2009. dobiti još ove godine (60 posto u kešu, ostatak u repromaterijalu). Neisplaćene poticaje za 2008.dobit će iduće godine. Ako pretpostavimo da će iduće, pa i do kraja ove godine ista vlast vladati, bit će zgodno vidjeti iz kakvog će se to čudnovatog šešira izvući još 'x' stotina milijuna kuna. Naime, ministar Šuker uvjerava da dogovor nikako neće povećati proračun niti će biti potrebe za rebalansom! Kako molim? Samo u dva prva mjeseca u blagajni nedostaje 3,5 milijarde kuna. Ako minus nastavi rasti tim tempom do kraja će godine nedostajati....ah, boli glava od pomisli. 17 milijardi kuna!

Toliko bi mogla iznositi rupa. A poticaji će se isplatiti bez rebalansa? Zanimljiva tvrdnja. Ili ministar ima asa u rukavu (teško vjerojatno) ili će zasukati rukave i presložiti rashode (još manje vjerojatno) ili će presložiti prihode – tako da nam opet poveća PDV. Šuška se, na 25 posto! To bi već moglo biti vjerojatno. No postoji jedna ozbiljna stvar. Toliko ozbiljna da me ni veće bosansko, znate već što, ne može oraspoložiti. Kopka me dosad neviđena slika - ozbiljna lica ministara Choa i Šukera. Prvi put u karijeri oni su ozbiljno ozbiljni.  Iskreno, pomalo mi je bilo žao Choa. Onako 'sitan' izašao je na megdan seljacima znajući da neće biti pobjednika. U svakoj su hrvatskoj priči svi poraženi. Do posljednjeg vojnika. Nezapamćeno ponizan, bezidejan, glasa tihog do neprepoznatljivosti sugerira da su seljaci u pravu. Ne zato što je sustav poticaja ispravan. Daleko od toga.

Zna on da je vlast seljacima poticaje obećala u izbornoj godini (uvijek su neki izbori). Dakle, onda kada su znali da će obećanje morati prekršiti. Jer novca nije bilo. Kao što ga sada nema. Kao što ga tako skoro neće biti. Ali, ministar Šuker kaže kako ćemo vidjeti da mogućnosti postoje. Pa, ako već mogućnosti ima bilo bi zgodno da sad navale poduzetnici i u ime spasa od recesije ultimativno zatraže plaćanje PDV-a po naplaćenom, ne fakturiranom računu! Ili da nastavnici i profesori ižicaju dodatak na plaću zbog nehumanih uvjeta rada s djecom kojoj je sve dosadno. Ili da privatna poduzeća jednostavno prestanu plaćati državnima dok ona ne plate njima. Bilo bi zgodno imati i veće plaće i mirovine, besplatne knjige, školstvo, zdravstvo, što sve ne.  Pa tko izdrži.

Možda su ozbiljna ministarska lica dokaz da vlast napokon vidi zid o koji smo tresnuli. Klimav dokaz, doduše. Čudi li se tko još zašto vjerujemo smrknutom licu guvernera? Znaju birači da on nije ni Hulk ni Ironman. To što mu vjeruju  nema veze s ekonomijom. Mislim, ima, ali je većim dijelom u zoni sociološkog i psihoterapeutskog. Jednostavno, Hrvati su spremni čuti istinu. Potpunu, nezamaskiranu. Potvrđuje to i istraživanje Europske komisije prema kojemu je dvije trećine Hrvata spremno podnijeti žrtve za buduće generacije. Više od polovice ih vjeruje da kriza olakšava promjene. Samo, dajte više, izbacite izbore iz glave!