Novi vjetar pruža nadu

Sasvim dobar početak godine. Recesiji unatoč. HDZ čisti svoje redove. S velikim izgledima da u neko dogledno vrijeme postane uljuđena, civilizirana, ne-rodijačka stranka. U dogledno vrijeme, kažem. Namjerno ću zaboraviti da je svoju HDZ/premijersku karijeru na vlas jednako započeo i Sanader. Ubrzo se pretvorivši u svoga prethodnika. Svim se silama zato molim da su ovo danas ipak neka druga vremena. U kojima nema ni mjesta ni vremena za 'povampirenje'. A izabrali smo i predsjednika koji nas neće sramotiti ni kod kuće niti (još važnije) kod inozemnih kolega.

Meni ne smeta što izgleda poput čovječje ribice. Čovjek se na kraju ipak mjeri prema onome što čini. Eto, meni je prva asocijacija na Josipovića – Finac (znate onu psihološku 'igru' pokazivanja slika, a pacijent mora kazati što mu prvo padne napamet kada vidi određenu sliku). Tako, primjerice, izgleda većina Finaca, Norvežana, Šveđana – stanovnika iznimno konkurentnih, socijalno i u svakom drugom smislu uređenih zemalja. Toliko dobro uređenih da su uvijek pri vrhu svih mogućih ljestvica koje mjere uspješnost, konkurentnost, učinkovitost, izvozne rezultate. I još uz to u njima ravnopravno 'stanuju' kapitalizam i socijalizam.

Takva mi se asocijacija sviđa. Pa neka je i utopistička! Nakon 20 godina ekonomske tiranije i iživljavanja svih vlasti na hrvatskim poduzećima vrijeme je za konačno 'dosta!' pričama o bojama, vrstama odora i znakovlja koje su naši stari nosili u ratovima, tko je koga, kada, gdje i zašto. Upravo je dominacija takvih tema i dopustila neviđenu pljačku naše imovine. Upravo smo zbog toga morali prodati dragocjenu državnu imovinu kojoj sada gledamo u leđa. No, na novom utopističkom valu mislim da s kombinacijom Josipović – Kosor napokon dolazi vrijeme ekonomista i poduzetnika. Na nordijski, ne rodijačko-korumpirani način!

U navali optimizma čak sam spremna podržati vječnu ideju mog urednika o potrebi držanja državnog udjela u ekonomiji. I to unatoč svim otvorenim aferama, uključujući i HPB. Nikada nisam bila protiv zadržavanja ključnih, strateških tvrtki u državnim rukama. Nitko normalan ne bi smio biti protiv toga. No dosad nismo dokazali da to znamo činiti na pametan, njemački način. A hrvatski nas je način stajao nekoliko puta više nego rat. Opljačkana, ogoljena, 'raseljena' državna imovina u rukama odabranih ljubitelja vlasti, korumpiranih komesara, ulizica, kumova, rođaka, 'niškoristi' službenika... Zato razumijem ministra Šukera koji se boji da bi i priča o Fondu za pomoć poduzećima završila jednako neslavno.

Jer bude li Fond u državnim rukama, tko će i kako dijeliti novac? Bude li to kao dosad, eto novog minusa u državnoj blagajni. No, bude li iza ovog svježeg vjetra i konkretnih rezultata, a sve mi se čini da će biti (ne odmah sutra), možda i ima nade za nas. Naravno, uvjet je za to 'smaknuće' paralelne, stvarne vlasti koja upravlja svim milijardama kuna ove države. Ne bude li tako, a milošću Božjom ipak uđemo u EU, Hrvatska će ostati opustošenom zemljom,jer će svatko s malo znanja i pameti trbuhom za kruhom u – stari dio EU!  Tipujem na varijantu 'čišćenja'. A vi?