Ostaci ostataka

Svaki puta kada neki HDZ-ovac pomisli da ima pravo biti 'žestoka' oporba i prozboriti koju o stanju hrvatske ekonomije trebalo bi ga zviznuti po zubima. Nemjerljiva je nepravda da bilo tko iz tako prostituirane stranke ima pravo bilo što reći nakon nezapamćenog oranja po hrvatskim tvornicama, proizvodnji, izvozu, kreativnosti...Beskrajno mi je žao što na izborima nisu poraženi do samouništenja, kao opomena svakoj stranci/koaliciji koja bi, bilo to samo u snoviđenjima, mogla imati ideju da pljačka, uništava, krade, korumpira.

Nije da je Kukuriku bio bogzna kako konstruktivna oporba, minirali su tu i tamo poneku dobru stvar (Zakon o radu, primjerice). Ali da si ne mažemo oči. Tko je kriv? Zna se! Ono što su ostavili nasljednicima može se nazvati samo onako kako se Hrvatska već jednom u povijesti nazivala (nakon turskog haračenja): ostaci ostataka!
Dakle, kako uistinu stoje stvari? Iduće godine vjerojatno ponovno padamo, BDP će se kretati između minus dva i minus jedan posto, u najboljem slučaju bit će oko nule. I to bez obzira na to hoće li nova vlast odmah krenuti u rezanja ili neće. Ako budu rezali – a želimo li sačuvati kreditni rejting i kamate na sadašnjim, već teško podnošljivim razinama – guverner HNB-a preporučuje rezove teške 9 milijardi kuna!

Bude li takve štednje, past će potrošnja, dakle i BDP. Ne bude li štednje, rejting nam sigurno pada, kamate rastu u nebo, pa potrošnja i BDP svejedno padaju. Problem je s ovom drugom opcijom u tome što u slučaju pada rejtinga nitko izvana neće biti raspoložen da nas financira, a ako i bude, cijena će biti čilijevski paprena. U tom slučaju država, kojoj će trebati između 16 i 22 milijarde kuna za krpanje deficita (i to bez vraćanja ino-dugova koji državi tek 2014. stižu na naplatu!), novac će se potražiti kod domaćih banaka. Bude li tako, nijedno poduzeće neće imati pristup kreditima. Čak ni ono koja bi eventualno moglo iskopati snagu za projekte sposobne da te kredite vraćaju.

Ni igranje na kartu izvoza neće donijeti više sreće. Naša glavna izvozna tržišta, Njemačka, Italija i zemlje bivše države u totalnoj su 'banani'. Štoviše, bit ćemo pod još većim pritiskom njihova izvoza. U takvoj situaciji ni tečaj, čak i kada bi se kuna naglo strmoglavila, ne bi pomogao. Dakle, izvana neće biti ni financijske ni izvozne pomoći. Izbora zapravo i nema. U škarama svjetske 'W' recesije možemo se okrenuti jedino sebi, čišćenju, pospremanju, štednji. Ili će se rukavi zasukati odmah, pa će nam BDP u 2012. pasti posljednji put samo da bismo za tri-četiri godine mogli računati na održivi rast ili ćemo pasti u dugotrajnu depresiju koja će uništiti i te mrvice ostataka. Drugo je pitanje ima li Kukuriku kapaciteta, znanja, ljudi, snage, motiva...da provede prvu opciju. Već samo zbog toga nije zgorega zazvati onu staru: Da nema Boga, trebalo bi ga izmisliti!