Platonom po glavi

Ponekad, kada očajno tražim smisao i odgovore na 'neodgovorljiva' životna/državna pitanja, posegnem za filozofijom. Za svijetom u kojem sam uvijek u pravu. Volim se svađati s tim davno umrlim veličinama dokazujući im da je moje razumijevanje svijeta i problema jednako točno (nažalost ne i povijesno cijenjeno) kao i njihovo.

A i lakše se svađati s mrtvima nego s aktualno vladajućima. Naša je vlast ionako pokazala da ne priznaje argumentaciju zdrave pameti. Koliko god novi premijerkini savjetnici mislili drukčije. Umorna od natezanja oko izbora (uvijek istih) imena ministara, potpredsjednika, savjetnika i nerealnih očekivanja....posegnula sam za počecima, za Sokratom i Platonom. Nažalost! Eto, mudrovao je Sokrat: 'Tko je mudar, tko zna što je dobro - taj i djeluje dobro. Dobar je onaj koji zna. Nemoguće je da bi netko znao što je dobro i činio zlo.' Priznajem, od srca sam se nasmijala toj naivnosti. Dobro, imao je sreću što u ono doba nije mogao nabasati na nekoga od hrvatskih vlasti. Da jest, sigurna sam da bi promijenio zaključak. Uvjerena sam da svi u našoj Vladi jako dobro znaju da je štednja (na pravim mjestima!) dobra. Potrošnja je zlo. Pa ipak se troši.

Platon je otišao mnogo dalje. Napisao je Državu. Platon je, naime, bio trajno obuzet problemom ćudorednog, savršenog društvenog uređenja. Pitao se kako prevladati izrazite manjkavosti svih postojećih oblika društva? Kako utemeljiti poredak u kojemu bi priroda pojedinca i njegove sposobnosti bile u službi ideala općeg dobra zajednice? Općeg dobra zajednice? Pa, da, slična sintagma piše i u našem Ustavu. Svoju zamisao idealnog društva Platon gradi na analogiji s prirodom čovjeka. Što je čovjek u malom, to je država u velikom! A što je čovjek nego duša? Tri su dijela duše: požudni, voljni i umni. Čovjek je pravi čovjek kada umni vodi do druga dva, ne obrnuto. Država će prema tome biti prava država kada je bude vodio umni dio. Velike misli pod kojima sam stala 'pokisla'. Možete li zamisliti Platonovu Hrvatsku?

Ja ne! Hrvatska, naime, ima velik problem. Imamo i požudni i voljni, ali ne i onaj najvažniji, umni dio. Nije da nemamo stručnjaka. Takvih koji kažu da se svinjska gripa izbjegava saunom, što onda svi liječnici moraju demantirati. Imamo i voljnog ministra, sada s još odgovornijom funkcijom, koji točno zna kako stoje plus i minus u državnoj blagajni. Ništa više od toga. Pa ipak je sada zadužen za puno više pd toga. Imamo i voljne, čak i umne, znalce kojima je politika vezala ruke! Ili su ih, pak, sami sebi vezali autocenzurom poput manje-više svih govornika na opatijskom savjetovanju ekonomista. Dok je većina s naručenim izlaganjima branila promašaje vlasti, drugi su se usudili reći nešto više tek kada je vrhuška napustila dvoranu. Trećima je bilo dopušteno pričati protiv, prema rasporedu također tek kada je premijerka sa svitom krenula dalje. Oni s malo pameti zaključili su da se ondje odvijala prava režija s ciljem: neka ostane po starom. Idemo dalje!  Ni tome se više ne čudim. Uostalom, teško mogu zamisliti premijerku, Škegru ili Šukera kako lamentiraju o bitku i državi. Odavno nemam iluzija o tome što se mora napraviti, a što se (ne)može i nikada neće. Ali, tko zna, možda ipak ne bi bilo zgorega sve u vlasti tresnuti Platonom po glavi - tek toliko da se prisjete što država jest i što bi trebala biti!!