Sanaderov autogol spašava ekonomiju
Osvježavajuće. Ohrabrujuće. Poticajno. To što više nema dra Ive. Nema ga na čelu Vlade, stranke, države, uskoro možda niti u politici kao takvoj. Ako bude sreće. I njegove pameti koja će zaključiti da ga nitko više ne želi. Ni vidjeti ni čuti. Do jučer sam mislila da je manje čudo Afroamerikanac na čelu najjače države svijeta nego katapult 'najvećeg među Hrvatima' iz vlastite stranke. Jaca ipak zna kako oguliti krumpir. I spraviti od njega ukusnu salatu.
No to još ne znači da je hobotnica postala umiljati kućni ljubimac. Njezino je crnilo predugo bojalo hrvatsku stvarnost. Gledam iza Jace poznata lica premazana svim mastima preživljavanja – Milinović, Hebrang, Jandroković, Kalmeta, Šuker, Šeks, Jarnjak. I oni koji se u kadru nisu vjerno 'zalijepili' za premijerku stari su lisci (neki i povodljivi prevrtljivci) za koje nikad ne znaš što drže u ruci – dar ili... Nadala sam se da sa Sanaderom leti još barem barba Luka. Nepristojni, nekulturni, neodgojeni drugi čovjek zemlje koji bi, da je političkoga mozga i pravde, eventualno mogao biti predsjednik sam sebi. I Polančec koji, nakon 'asistencija' u razno-raznim aferama, još ima obraza dići ruku za ex premijera.
Tu se negdje među Sanaderove obožavatelje ugurao i HTV. Obećala sam sama sebi da kao bivša HTV-ovka neću (javno) komentirati bivšu kuću, ali bila bih novinarski slijepa da ne primijetim kako se uz svu silu opreme, pod komandantskom palicom Čudnovate Hlo 'nisu stigli' uključiti na press konferenciju. Nova TV je stigla. Ali onda sam u potpisu na dnu ekrana tijekom javljanja uživo (očekivano, nakon što je sve završilo) pročitala nešto zanimljivo: Mrakov trg! Ako lapsus i nije namjeran, simboličan sigurno jest!
Ipak, ne treba se u ovim rijetkim trenucima nade zamarati imenima niti kombinatorikom što će i kako će reći ili učiniti umrtvljena oporba. Sanaderov je autogol širom otvorio vrata najvažnijoj temi oko koje svi trebaju zbiti redove – preživljavanju gospodarstva. Ne prežive li naša poduzeća, ni Jaca ni bilo koji drugi HDZ-ovac ili SDP-ovac neće imati kome biti premijer/ka. Svi poduzetnici s kojima sam razgovarala uvjeravaju kako je izbacivanje Sanadera (tada još nepotvrđeno) i okretanje glave s politike na ekonomiju posljednja šansa za spas.
No veselje mi malčice pomućuju i komentari forumaša. Ne znam ima li istine u tvrdnjama da je na forumima mladež HDZ-a neviđeno aktivna (navodno im je takav partijski zadatak), ali nije bilo ugodno čitati etiketiranja onih koji se raduju odlasku Sanadera u prošlost kao: 'crveni', 'komunjare', 'jugosmradovi'... Pomalo je smiješno da su danas, dok stojimo na rubu ponora ne znajući hoćemo li uspjeti zaraditi plaću, mladci toliko zaokupljeni mržnjom i podjelama na crvene i crne (Bandić na tome u 21. stoljeću temelji kampanju!), lijeve i desne, ustaše i partizane koje smo pokopali prije 60 godina!
Uz sve moje susrete s ljudskom glupošću (u 16 novinarskih godina bilo ih je i previše) teško je vjerovati da obrazovana osoba od 18, 25 ili 35 godina ne zna da je jedini način očuvanja hrvatskog identiteta jedino i samo – čvrsta, stabilna i jaka ekonomija. Bez korupcije i rodijaštva! Ne Sanader! Ne Bandić! Ne strančarenje i stranačka iskaznica! Samostalna Hrvatska = jaka proizvodnja i izvoz!
Uz molbu da mi oprostite na nepristojnosti, pod punom sviješću i odgovornošću pozivam se na Kekinov stih : 'Pun mi je k. više praznih priča, malog machiata i Velikih Hrvata'.
Slažem se. Vrijeme je za neke Nove Hrvate!
