Šuker zna: sve će to prekriti snjegovi i šaš

Hrvatska je opet u ratu! Onom za božićnice! Sindikati su se digli na noge i traže glavu ministra Šukera. Jer ne poštuje svetost ugovora. I ide, kažu, 'đonom u lice socijalnim partnerima'. Iako je dio zaposlenih u nekim bolnicama već dobio zajamčene i ugovorom zapečaćene božićnice od 'nevjerojatnih' 1250 kuna, javnim službama ostavlja samo 500. 750 kuna uzima sebi.

Za potrebe proračuna koji, poput u bitci izrešetanog broda, pušta na sve strane. I nepovratno tone. To da je kriza i da nema novca zna već i novorođenče u nekoj od Milinovićevih bolnica. Znao je to i Šuker. davno prije pregovaračkog petka. Samo se pravio da ne zna. Jer najava štednje u ne-doba i neispunjena obećanja znaju imati učinak ruskog ruleta. Nikad ne znaš kad će (prijevremeno)izborni metak opaliti. Razmišljam kako se lagano gaze 'radnički', sindikalni ugovori. A kako se teško izigravaju oni menadžerski. Nema veze što je menadžer tvrtku sunovratio u debeli minus. U njegovu je ugovoru zacementirana otpremnina! A radništvo svatko 'nasadi' kada i kako mu padne napamet. Iako je najmanje krivo za pogrešan smjer vladine vožnje.  

Nemam dileme o jalovoj ulozi sindikata u gospodarskom životu. Uopće ne sumnjam da je sindikalist Ribič težak i mnogima nepodnošljiv protivnik. Nemam niti dileme o tome da teret krize može iznijeti samo baza – radnici, slabo plaćeni službenici, šljakeri, svi koji čine proračunsku stavku 'masa plaća'. Uvijek je tako. Uostalom, tko će drugi? Ministri? Menadžeri? Ali kako će to ministar priznati kad i sam ignorira stvarnost? Lakonski je odmahivao rukom na svako upozorenje o recesiji. I praznoj blagajni. Pa se sada iskaljuje na radništvu. Rezanje božićnica (i još kojekakvih prava) trebao je najaviti na vrijeme. Primjerice, lani u ovo doba. Ali tko bi blagajnu krojio slušajući upozoravajuća klepetanja nekih tamo analitičara? Valjda on najbolje zna kako u proračunu stvari stoje.

Točnije, padaju! Najprije je veselo pomislio kako se izvukao novim, (pre)skupim inozemnim zaduženjem. Onda je shvatio da je to kap u moru. Pa je odlučio kako je najednostavnije sindikalistima reći: - Nećete nikada dobiti ono što vam je zajamčeno sporazumom o plaćama! Prepostavljam da je kao HDZ-ovac ujedno i vjernik. Mogao je barem u ovo vrijeme Adventa biti pristojan. I iskren. Toliko valjda hrvatski radnik zaslužuje.  Tu ružnu epizodu nekako je ublažio ovaj predivan snijeg. Kao da uz zrak čisti i dušu. Ispire one ružne tragove koje politika ostavlja na duši birača. Nažalost, prečesto briše i sjećanja. Za godinu ili manje nitko se neće sjećati kako je ministar nasanjkao sindikate. Sva je istina u onoj: sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš. Nažalost, i ministar to zna.