Tko će prvi do ulagača, mi ili susjedi?

Na velikim događanjima, poput godišnje skupštine EBRD-a, uvijek je zanimljivije odslušati ono sa strane. Glavni je meni ionako već unaprijed poznat i pomalo dosadan. Krizi eura i EU unatoč. Tako sam osvanula na prezentacijama investicijskih potencijala Srbije i Bosne i Hercegovine. Neprocjenjivo, kao što kaže reklama. Ne zato što sam 'špijunirala' ne bih li doznala što to naši susjedi imaju za priopćiti mogućim investitorima. Zanimalo me je kakvim očima vide sami sebe i koliko su (ako su) samokritični. Poput nas, jel'?

Priznali su tako naši susjedi iz Srbije da imaju nekih makroekonomskih problema, pa i korupcije, ali da zato imaju dobar porezni sustav, s puno olakšica i oslobođenja od poreza za sve ulagače. Nisu zaduženi, nije im visok javni dug. I ne manje (za njih) važno – više od polovice građana govori 'some english'. Nadam se kako to znači da ga govore bolje od naše Jace/Jadre. Da bih shvatila o čemu priča i to napisala u izvješću morala sam posegnuti za prijepisom njezina govora. Sva sreća da revni EBRD-ovci uvijek imaju spremni print svakog govora. No neću cjepidlačiti. Ionako je važnije da se dobro sporazumijeva na slovenskom. Bez obzira na 'some english', naše velike kompanije (neki su predstavnici marljivo sjedili na prezentaciji) i dalje hrle preko granice, jer Srbija je ipak velik potencijal, daleko veći od potrošene Hrvatske. Ako naši idu kod njih, kako neće veliki inozemni ulagači?

Mogla bi nam biti utjeha samo to da su od nas (mjereno makroekonomskim brojkama) jadniji možda tek Makedonci i Bosanci. Ali i Bosanci su, čini se, pametniji od nas. Napala je tako federalnog ministra financija (američka) novinarka Financial Timesa. Kaže kako je Republika Srpska super uređena zemlja, jer ima jednu Vladu, jedan narod, jednu adresu za sva pitanja oko ulaganja: - 'Da sam inozemni ulagač uvijek bih odabrala Republiku Srpsku, jer je prekomplicirano ulagati u Federaciji u kojoj postoji nebrojeno adresa i prepreka koje ulagači moraju preskočiti' – ustvrdila je Amerikanka. Ministar kao da je sjeo na iglu. Espresno joj je odbrusio: - 'Vidim da niste upućeni. Na cijelom teritoriju BiH, pa i u Republici Srpskoj, vrijede iste porezne stope, ista porezna rasterećenja, svi zakoni i pravila. Jednako je lako pokrenuti tvrtku ili ulaganja u cijeloj državi.

Možda ste mislili na to kako su u Republici Srpskoj već sve privatizirali, pa sad nemaju ništa. Eto, pogledajte njihov telekom, prodan je strancima i sad je u gubitku. Mi svoj nismo prodali i imamo 200 milijuna konvertibilnih maraka dobiti. Ako ste na to mislili, takva nam ulaganja ne trebaju – odbrusio joj je vidno ljutit ministar. Sve su to lijepo rekli na jedinstvenom, neponovljivom bosankom engleskom, neki, poput ministra financija, samo na bosanskom. No na kojem god jeziku to rekli, zaključak je samo jedan: u pravu su! Ne mogu se ne složiti s njima. Posebno dan poslije uplate HT-ove dividende teške ukupno 2,8 milijardi kuna. Zar ne bi bilo lijepo da polovica tog iznosa ne mora ići njemačkome vlasniku?

Što smo mi ponudili na investicijskom forumu prvoga dana skupštine nije me previše zanimalo. Sve brojke, svaki problem, svaku prednost, sve žalopojke...   znam napamet. Sve je isto. Ne godinama, nego desetljećima. Ništa se ne mijenja. Mijenja se samo to da se odluke o mijenjanju povuku i pretvore u odluke o nemijenjanju. Tako se hrvatski mozak uopće ne uspije naviknuti na davno ovladanu činjenicu da život stalna mijena jest. Jer nijedna naša vlast nije čula, a sama nije u stanju zaključiti, da nikada ne zagazimo u istu rijeku. Jedan model ponašanja, rasta i razvoja, zarađivanja...ne vrijedi od početka do kraja jedne vlasti, kamoli jedne države. Tako se rodilišta ukidaju. Pa se ne ukidaju. Pa se odluči rezati povlaštene mirovine. Onda se odluka povuče. Pa se onda ipak režu. Linearno, naravno. Vlast ne zna drukčije nego svima isto. A nije isto oduzeti 10 posto nekome tko ima tri tisuće kuna ili nekome tko ubire osam, deset ili dvadeset tisuća. Ali to je već viša matematika. Ona koju zahtijeva i privlačenje ulaganja.

Ali! Možda ipak ima nade. I to u imenu. Lijepo vas molim (i sama ću se nastojati držati preporuke) da premijerku Jacu ubuduće zovete Jadra. Ne zbog 'hrvatskijeg' ili ženstvenijeg imena, nego zbog numerologije. Naime, prema numerološkom pojašnjenju jednog našeg portala Jadranka + Kosor donosi nesreću i opasnost. Zato nije zgorega zvati je Jadra ili Jadre, što su imena koja sadrže sretne brojeve 9, 10, 13 i 24. A i prezime bi, preporučuje portal, mogla preinačiti u, primjerice, Cosorry koje u sebi ima sretan broj 25, broj lijepe budućnosti. Dakle, Jadra Cossory za bolju budućnost! Da ne završimo neslavno poput Argentine ili Grčke.