Zaduži me nježno

Nismo bahati nego razumni. Mogli smo prodati i tri milijarde dolara obveznica da smo ih ponudili. Odgovorno tvrdim da je ovo uspjeh za Hrvatsku, jer je interes za hrvatskim obveznicama potvrdio da postoji interes za poslovanje i investiranje u Hrvatsku – izjavio je to ministar financija Šuker po povratku iz SAD-a gdje nas je ponovno zadužio. I ostao živ!

Opet novo zaduženje slavimo kao veliki uspjeh! I potvrdu da fiskalna politika zna što radi?! No ministar ima sreće. Baš pred zatvaranje turneje na kojoj je uvjeravao američke investitore da su hrvatske državne obveznice vruća, prvoklasna roba zasjenio ga je samosmijenjeni potpredsjednik Polančec. Vijest o novom zaduženju teškom 1,5 milijardi dolara uz gotovo 7 posto 'prvoklasnih' kamata tako je prošla potpuno nezapaženo. Oni koji su tu vjesticu i zapazili na njoj se, bombardirani slučajem Polančec, nisu dugo zadržali. Ministar se tako nije morao skrivati od medija koji bi u drugim okolnostima valjda/sigurno pitali tko tu koga i po kojoj cijeni zadužuje.

Prvi put od kad pamtim da razno-razna izaslanstva Ministarstva financija putuju svijetom na 'road show' nismo znali ništa - ni zašto baš u Americi, ni koliko novca, ni po kojoj cijeni maksimalno ni za što konkretno. Da, znam, za krpanje rupa. Kao i posljednji put. Kao i pretposljednji put. Kao i... Nije problem u tome što smo se zadužili skuplje. Nije problem ni moguće jačanje dolara (koje poskupljuje otplatu duga). Ne muči me ni to što će ministar financija dva-tri puta na godinu kružiti svijetom u kojemu se opet nazire obilje (ne više tako jeftinog) kapitala. Muči me 'samo' to što će i Šuker i svi budući ministri nastaviti kružiti unedogled. Poput 'Ukletog Holandeza'.

I trljati ruke nakon svake nove prodaje državnih papira. Jer s novim se zaduženjima ništa u ovoj državi ne mora mijenjati. Umirovljenici će dobiti svoju porciju, branitelji svoju, plaće će stići na vrijeme. Neće biti razloga za ulična događanja. Poljoprivredi će i dalje pristizati raskošne subvencije bez smisla i uvjeta. Sve kako bi koalicijski partner Friščić bio zadovoljan. Jednoga dana neki drugi, treći, četvrti...partner, svejedno.

Prodajom obveznica (svaka) vlast kupuje stranačke partnere, izborne glasove, socijalni mir. To je nepobitna činjenica. Neke su druge činjenice još teže. Da bismo mogli otplaćivati samo kamate i održati nos nad vodom ova bi zemlja nekim čudom trebala rasti po stopi od 7 posto! Toliko nam nije uspijevalo niti kada smo bili zemlja 'new deala', prekopana gradilištima autocesta. Nikakve lopate, bageri, rovokopači i dodjela poslova ispod stola neće nam pomoći da idućih nekoliko godina preskočimo bijednih 2 posto rasta BDP-a. U ovom se beznađu okupanom šutnjom birača sve češće sjetim Murphyjeve izreke: ako milijun ljudi vjeruje u budalaštinu, to je i dalje samo budalaština!