Europski sud u svojim aktima nadmašio hrvatsko pravosuđe

Nekoć davno jednu sam damu užasno nervirao time kako ni nakon toliko godina življenja u Hrvatskoj ne mogu izbrisati bosanske riječi iz svoga govora.

Štoviše, jednom je i ona izgovorila bosansku varijantu neke riječi istovremeno ljutito mi rekavši: 'Umjesto da ja utječem na tebe, ti utječeš na mene!' Intenzitet njezine nervoze bio je proporcionalan mome 'umiranju' od smijeha, a sjetio sam se te epizode iz života ovih dana kada sam razgovarao s 'ocem' Liderove Pravde Ivicom Grčarom.
Ispričao mi je problem s Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu koji ima zajedno s grupom hrvatskih građana i jednom našom tvrtkom. Njegova je teza da je ulaskom Hrvatske u EU Europski sud preuzeo tekovine Ustavnog suda RH, umjesto da se desilo obrnuto. Ovdje želim navesti nove primjere lijenosti sudaca (o lijenosti je Grčar već pisao) u toj instituciji, koji su se počeli ponašati kao neki njihovi kolege u Hrvatskoj.

Novi biseri Sedmeročlana se grupa iz Hrvatske predstavkom predsjedniku Suda Deanu Spielmannu žalila da sudac E. Steiner kao sudac pojedinac odbija zahtjeve podnesene protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava i sloboda zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Grčar je pisao u Pravdi o tome da Steinerove odluke nemaju nikakvo obrazloženje, da se štancaju i time postaju tek umnoženi obrazac odbijanja, a u pismu predsjedniku Spielmannu građani taksativno navode kako su iscrpljene sve pravne mogućnosti u Hrvatskoj.
No ima tu i novih bisera poslanih iz 'kuće ljudskih prava'. Primjerice, građani se pitaju kako je moguće da iz tako ugledne institucije obavijesti o odbijanju rješavanja njihovog slučaja dobivaju bez žiga, a nisu ni potpisane od strane djelatnika Suda koji dolaze iz Hrvatske (osim u predmetu broj: 7598/03). Osim toga obavijesti su žaliteljima poslane iz Pariza, a ne iz Strasbourga gdje je sjedište Suda. U predstavci predsjedniku Suda građani ističu da su to također okolnosti koje umanjuju vjerodostojnost sudskog postupka i dignitet Suda.

Učenik nadmašio učitelja Nitko ne bi nadao da se takva praksa javlja tamo gdje se ne očekuje. Europski sud za ljudska prava usvojio je nepisano pravilo Ustavnog suda RH, priča mi dugogodišnji poznavatelj te materije Grčar, da se nađu proceduralni razlozi kako se ne bi moralo ulaziti u meritum stvari. Sve je počelo kada je otvoren Hrvatski odjel Suda u Strasbourgu, u kojem sada radi dvadesetak sudaca, a vodi ga Edica Grdenić, koja je došla iz Ustavnog suda RH. No čini se da je učenik nadmašio učitelja jer je Sud u Strasbourgu otišao dalje od Ustavnog suda RH. Naime, dosad se nije moglo dogoditi da Ustavni sud RH pošalje obavijest ili bilo kakav akt bez žiga, a korištene su usluge pošte iz mjesta sjedišta suda. To je pak uspjelo Europskom sudu za ljudska prava, pa se naši građani s pravom pitaju čemu uopće služi takva institucija, osim što je, barem kod dijela sudaca, svrha samoj sebi. Praksa je pokazala, tvrdi Grčar, da se tako odnose samo prema žaliteljima iz Hrvatske, a takvo što nezamislivo je prema onima iz, recimo Belgije.
Moj svojedobni utjecaj na damu (umjesto obrnutog utjecaja) i danas mi je smiješan. No utjecaj hrvatskog pravosuđa na europsko (umjesto obrnuto) nije nimalo smiješno, pogotovo ne za te sugrađane, a sutra možda i za nekog od nas. Jesmo li se to prerano obradovali da ćemo ulaskom u EU srediti domaće pravosuđe?