?Netoksične sabotaže? u prehrambenoj tvornici na atraktivnoj lokaciji
Povremeno se namjerno kompromitira kvaliteta nekih prehrambenih proizvoda, dosad bez većih štetnih posljedica za zdravlje, što pokazuje da to rade vrhunski tehnolozi.
piše Ivica Grčar
[email protected]
Javila se čitateljica (podaci u redakciji), predsjednica Udruge malih dioničara jedne prehrambene tvrtke. Tvrtku o kojoj je riječ već godinama raubuju proslavljeni hrvatski ‘poduzetnici’, od Kutle do FIMA grupe (FIMA je trenutačno do grla u aferi Podravka). Problem je tvrtke o kojoj čitateljica piše to što je na atraktivnoj lokaciji zbog koje se ubrzano smjenjuju većinski ‘dioničari’ i nepoduzetnički smišljaju kako proizvodnju ugasiti, a što profitnije iskoristiti atraktivnu lokaciju.Sve to u pretvorbi je uobičajeno i ne bi bilo sada medijski osobito zanimljivo da čitateljica ne dokazuje (čak i nalazima obavljenih laboratorijskih pretraga) da se povremeno namjerno kompromitiraju prehrambeni proizvodi da bi se umanjila vrijednost (proizvodnje) u toj tvrtki. Zasad ‘netoksičnim sabotažama’, kaže čitateljica, pa zaključuje da to nisu mogli izvesti ‘tehnološki amateri’.
Laboratorijske pretrage Slažem se s čitateljicom u ocjeni da se preko tih ‘netoksičnih sabotaža’, s obzirom na to da nisu bile štetne za zdravlje ljudi, zbog protoka vremena može olako prijeći i sve zaboraviti. Radi se o poigravanju ljudskom hranom i zdravljem u vrijeme afera s malaminom i dioksinom te osobito o tome što su to radili stručnjaci koji su znali kako to ‘izvesti netoksično’.
Čitateljica je dostavila i rezultate obavljenih laboratorijskih pretraga na Agronomskom fakultetu u Zagrebu iz kojih je vidljivo da je u jednom prehrambenom proizvodu spomenute tvrtke ‘prisutna Pravilnikom o kvaliteti nedopuštena količina tvari podrijetlom iz drugoga prehrambenog proizvoda. (Pojmom 'tvar' zbog poštovanja anonimnosti izbjegnut je stvarni naziv.) Dopušteni broj spomenute tvari prema postojećem Pravilniku iznosi 100 jedinica po gramu proizvoda. A u analiziranim uzorcima postoji znatno više tvari po gramu proizvoda, od 280 tisuća do čak 1,8 milijuna jedinica po gramu, odnosno od 2.800 do 18.000 puta više od Pravilnikom dopuštenih vrijednosti’. Čitateljica kaže da je sirovina za analizirane uzorke proizvoda nabavljana iz uvoza i da je sve bilo popraćeno propisanom kemijskom i mikrobiološkom analizom u dva laboratorija (jednom u laboratoriju dobavljača i jednom u laboratoriju kupca). Izlazne analize dobavljača i ulazne analize kupaca u svim slučajevima odgovarale su kriterijima Pravilnika o mikrobiološkoj ispravnosti.
Kontrola prehrambenih proizvoda
Ne bi trebalo izbjegavati skupe analize
Prema postojećem Pravilniku o mikrobiološkoj ispravnosti prehrambenih proizvoda obvezno je ispitivanje ukupnog broja jedinica tvari po gramu proizvoda, ali ne i njihova vrsta. Zabranjene su patološke tvari, a kod dopuštenih nepatogenih tvari propisan je samo broj jedinica po gramu proizvoda, ali ne i njihova vrsta.
Dilema I slijedi navod čitateljice koji u cijelosti vrijedi citirati: ‘Da se radilo o nenamjernoj kontaminaciji, koju nije moguće isključiti s obzirom na neaseptične (nesterilne) uvjete rada i moguće neadekvatne temperature skladištenja uvoznih sirovina, ukupan broj tvari mogao se povećati unutar reda veličina kontaminata određenih Pravilnikom, ali ni blizu vrijednosti utvrđenih analizom Agronomskog fakulteta u Zagrebu - 18.000 puta većem od dopuštenog’. Je li u pisanju ovog teksta trebalo uvažiti zahtjev za anonimnost ili objaviti naziv tvrtke i time ‘ići na ruku’ onima koji se već godinama trude dokazati da proizvodnju treba ugasiti? A nema dvojbe da bi zbog objavljivanja naziva tvrtke šteta bila dostatna i za bankrot. Pa radi se o proizvodnji ljudske hrane na dotrajalim tehnološkim linijama i nemogućnosti osiguravanja Pravilnikom propisane kvalitete proizvoda (zbog izostalih ulaganja) i dodatno još o namjernom kompromitiranju kvalitete proizvoda na tržištu, navodno ‘netoksičnim sabotažama’ stručnjaka tehnologa.
Odlučio sam, zasad, uvažiti anonimnost. Ali s javno upućenim pitanjem mjerodavnima i nadležnima kakva je to kontrola hrane, rade li sve što treba u kemijskoj i biološkoj kontroli prehrambenih proizvoda te kakvi su uvjeti korporativne sigurnosti u prehrambenim tvrtkama?
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Kontakt:
e-pošta: [email protected]
tel. 01/6333-524
adresa: Ivica Grčar, Lider,
Savska 41, 10144 Zagreb
