Poreznička iznuda za informacije o OIB-u stranih poduzetnika

Propisan je upis stranih obveznika OIB-a, ali ne i obveza poreznika da daju informacije o već otvorenim OIB-ima stranaca. Zato troškovi ovjera i prijevoda stoje od 600 do 700 eura.

piše Ivica Grčar
[email protected]
 
Javio se čitatelj (podaci u redakciji) koji je zaključio ugovor o manjem poslu s poslovnim partnerom iz Londona. No partner iz Londona zaključeni je ugovor ljutito razvrgnuo nakon što je čuo da ponovno mora dostavljati sve papire koje hrvatski poreznici traže da bi izdali osobni identifikacijski broj (OIB) ‘stranoj pravnoj osobi’ koja se upustila u poslovanje u Hrvatskoj. 
Čitatelj pita zašto poreznici radi dodjeljivanja OIB-a traže potvrdu o osnivanju 'strane pravne osobe' i zašto je potreban prijevod i ovjera tog dokumenta kod sudskog tumača za ‘stranu pravnu osobu’ kojoj su već prije dodijelili OIB? Pita zašto poreznici ‘domaćoj pravnoj osobi’ koja predoči izvorni primjerak ugovora i račun ‘strane pravne osobe’ jednostavno ne daju informaciju o prije dodijeljenom OIB-u.

Apsurd
Čitatelj razmišlja i korak dalje, zašto poreznici traže ponovno sve prevedene i ovjerene papire za ‘strane pravne osobe’ koje su u Hrvatskoj poslovale prije uvođenja OIB-a? Zar ne bi bilo racionalnije automatizmom otvoriti OIB na temelju prijašnjih sistemskih brojeva takvih ‘stranih pravnih osoba’, slično kao što je kod ‘domaćih fizičkih osoba’ JMBG automatski promijenjen u OIB? 

Raspitao sam se i jedan mi je izdavač rekao neka pitam zašto treba prevedena i ovjerena punomoć stranog vlasnika autorskih prava kako bi mu u Hrvatskoj mogli otvoriti njegov OIB? Zašto je to potrebno ako postoji originalan ugovor o otkupu autorskih prava i originalan račun i ako se zna s kojim je zemljama zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja?

I čitatelj i ostali sugovornici misle da se sve to radi samo zbog iznude 600-700 eura troškova za ovjere i prijevode papira koji se traže da bi se dodijelio OIB stranom poduzetniku, pa tako više puta i onima koji već imaju otprije OIB u Hrvatskoj.
Doznao sam od domaćih izdavača još apsurdnije, ako je neki izdavač iz Hrvatske već otvorio OIB za stranog izdavača, drugi hrvatski izdavač taj OIB ne može dobiti, nego poreznici traže da stranac izda punomoć da bi poreznici rekli njegov OIB domaćem izdavaču. Izdavači su primorani jedni druge nazivati i raspitivati se kao da je riječ o tajnim OIB-ima.
Naravno, i punomoć mora biti prevedena i ovjerena jednako kao i potvrda o osnivanju 'strane pravne osobe'. Posebna su priča formulari za smanjivanje porezne stope (njihov izgled) i potvrde o rezidentnosti koja se sastoji od, u pravilu, jedne rečenice na stranom jeziku koju bi svi poreznici morali razumjeti, ali ipak traže da im se i taj papir prevede i da ga ovjeri sudski tumač.

Teror
Pitali smo u Hrvatskoj gospodarskoj komori što je Zajednica nakladnika i knjižara poduzela da i malim domaćim izdavačima omogući da od poreznika dobiju bez administrativnih komplikacija i nepotrebnih troškova već otvoreni OIB stranog izdavača. Dosad ništa, ali uskoro se planira sjednica na kojoj će se i to razmotriti. A dotad neka se domaći i strani izdavači strpe, teror hrvatskih poreznika nije lako spriječiti.
Očito je propisom o OIB-u uređen upis obveznika OIB-a ako obveznik nije hrvatski državljanin. No izbjegnuta je regulacija obveza poreznika za davanje informacija domaćim poreznim obveznicima o već otvorenim OIB-ima za strance. I to poreznici iskorištavaju za iznuđivanje nepotrebnih troškova. 

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Kontakt:
e-pošta: [email protected]
tel. 01/6333-524
adresa: Ivica Grčar, Lider,
Savska 41, 10144 Zagreb