Presuda bez ispitivanja svjedoka optužbe i bez obrazloženja

O slučaju zaposlenice u HEP-u Karlovac Ljerki Štefanec pisao je moj prethodnik Ivica Grčar, ali pojavili su se novi detalji.

Podsjetit ću, Štefanec je došla u sukob s tadašnjim direktorom Ivanom Mrljkom, kaznio ju je drugim radnim mjestom, a ona ga je tužila za klevetu. Općinski sud u Karlovcu presudio je u korist Mrljka, ali prema tvrdnjama Štefanec sudac Leon Kovačić bio je u sprezi s lokalnim HDZ-ovcima (u koje ubraja i Mrljka).
Nemam namjeru ovdje stajati na stranu Ljerke Štefanec jer doista ne znam tko je tu u pravu. O tome treba odlučiti nepristrani sud, no dvije stvari bodu u oči zbog čega bi bilo dobro ispitati koliko je pravosuđe u tom slučaju bilo neovisno.
Direktor Mrljak u službenom dopisu početkom lipnja 2005. iznio je niz teških optužbi na račun Štefanec spomenuvši njezinu 'nesposobnost, nestručnost i izrazitu nekomunikativnost', što je za posljedicu stvorilo probleme HEP-u. Sudac Leon Kovačić prihvatio je Mrljkove argumente, odnosno samo svjedoke, ali postavlja se pitanje zašto osim njih nije prihvatio svjedočenje Mladena Žuneca, tadašnjeg direktora HEP-Opskrbe iz Zagreba, nadređenog i Mrljku i Štefanec.

Izjava suca Kovačića Sudac Kovačić je rekao (prema izjavi Žuneca potpisanoj i ovjerenoj kod javnog bilježnika) 'da se saslušanje Mladena Žuneca za sada ne prihvaća kao potrebno s obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje'. To bi bilo logično objašnjenje da je Mrljak predložio Žuneca za svjedoka, ali nelogično je jer je on trebao biti svjedok Ljerke Štefanec. U Žunecovoj izjavi vidi se da je njegovo mišljenje o problemu Štefanec potpuno suprotno mišljenju koje je Mrljak napisao u lipnju 2005. Ta činjenica ide u prilog Štefanec, pogotovo jer Žunec kao pretpostavljeni smatra da su problemi sa Štefanec nastali zbog istih razloga zbog kojih su ih imali i drugi zaposlenici HEP-a, pa postoji mogućnost da je Mrljak zaista imao nešto privatno protiv nje iskoristivši opći problem zaposlenika. No, naveo sam, neka sud o tome donese pravorijek, ali neovisni.
To je bio jedan od razloga zašto je Štefanec tražila obnovu postupka (nova činjenica), a drugi je bio nepostojanje obrazloženja presude. Zakonom o kaznenom postupku to je zaista sucima omogućeno ako nije riječ o bezuvjetnoj zatvorskoj kazni, ali nedavanje obrazloženja dodatno baca sumnju na taj pravosudni slučaj.

Lijenost sudaca Nije to problem samo s hrvatskim sudovima, već praksa preuzeta od Međunarodnog suda za ljudska prava. Kolega Grčar to je objašnjavao lijenošću sudaca. Njegovom se mišljenju dijelom pridružujem, ali ipak uzimam u obzir da sudovi zaista jesu pretrpani. No to ni izbliza nije razlog da im se omogući donošenje presude bez obrazloženja, jer se takvim jeftinim rješenjem za pretrpane sudove dovode u pitanje ljudska prava, što je nedopustivo, a to znači da se takvim zakonom krši Ustav. Prema članku 14. Ustava 'svi su pred zakonom jednaki', a neobrazlaganje presude u najmanju ruku izaziva sumnju u poštovanje tog članka. Dalje, prema članku 29. Ustava moraju se ispitati svjedoci optužbe i obrane 'pod istim uvjetima'. Bez obzira na to tko je u pravu u slučaju Štefanec - Mrljak, to je dobar primjer u kom je sudac Leon Kovačić dokazao da je moguće ugroziti temeljna ljudska prava slobodnim sudačkim uvjerenjem da nema potrebe za ispitivanjem svjedoka te koristeći se protuustavnom zakonskom odredbom o neobrazloženju presude.