Evo zanimljive priče koju nam je ispričao Marin Joković, ugostitelj u Župi dubrovačkoj pokraj Dubrovnika. Možda je čak i simpatična jer ima sretan završetak iako Jokoviću posljednjih mjeseci baš nije bilo do smijanja. Osjetilo se to dok sam razgovarao s njim iako je duhovit čovjek pa sam se nekoliko puta onako slatko nasmijao.
Naime, njegov je pas Nemo bio razlog zbog kojeg mu zaposlenik Elektrojuga Dubrovnik nije htio očitavati struju na njegovu ugostiteljskom objektu Katamaran. Zbog toga mu je nedavno stigao račun od gotovo 14 tisuća kuna.
Mirni pas Veli da nije problem plaćati račun, ali ovako, u komadu, jednostavno bi ga 'izuli iz cipela', kako se izrazio. Do tada mu je dolazio račun od 53 kune na ime održavanja sata, no kako sâm kaže, tražio je da mu šalju veće račune jer pogotovo ljeti troši najmanje 2500 kuna struje. Međutim, Elektrojug se oglušivao na njegove prijedloge, a oglušivao se i na primjedbe da njihov zaposlenik (ime i prezime poznati redakciji) ne želi očitavati struju dok se u blizini izležava Nemo.
– Sve je bilo uredu dok posao očitanja nije preuzeo taj momak – govori Joković, a iako sam bio s druge strane telefonske žice, mogao sam osjetiti bijes koji ga obuzima dok spominje Elektrojugova zaposlenika.
– Njegove tvrdnje da ga je pas ugrizao, na što se požalio svom direktoru, ne stoje jer pas je bio sa mnom kad je on prvi put očitavao struju. Osim toga, svi koji žive ovdje znaju da je Nemo miran pas težak samo osam kilograma i da neće nikoga napasti. Poslije je izbjegavao obvezu koju je morao izvršiti. Što bi on htio, da može iz daljine očitati struju očima? Pa i ja bih onda vrlo rado tako sa Shakirom doživio orgazam iako je ona od mene udaljena petnaest tisuća kilometara – pripovijeda Joković izazivajući u meni salve smijeha.
Ovdje zapravo ne želimo nikoga napadati, pa ni zaposlenika Elektrojuga Dubrovnik koji se panično boji pasa. Zapravo, razumijem ga, jer i meni blizina psa izaziva nelagodu zato što su me ugrizli čak četiri puta u životu. To bi i Joković morao shvatiti, no treba razumjeti njegovu ljutnju. Iritira što je nekoliko puta pokušavao u toj državnoj tvrtki riješiti problem tražeći da mu dođu očitati stanje na brojilu i da mu ispostave veći iznos na računu, ali svaki je put nailazio na nerazumijevanje. Problem je riješio kad se rušila susjedna kuća pa su od njega iz Elektrojuga tražili da se spoje na njegov sat, pri čemu su mu i očitali stanje. Prošli je mjesec zato dobio račun na gotovo četrnaest tisuća kuna.
Sve je dobro što se dobro svrši – Dogodilo se upravo ono čega sam se bojao. Dakle, ja ne bježim od plaćanja struje, ali mnogo mi je lakše kad mi je račun od dvije do tri tisuće kuna, nego da odmah istresem toliki novac, koji, uostalom, i nemam – žali se Joković.
Ipak, ova priča ima sretan kraj. U Elektrojugu Dubrovnik omogućili su mu prije desetak dana da dug od gotovo 14 tisuća kuna plati u ratama. Ne samo to, i zaposlenik dubrovačke elektre ubuduće će doista moći daljinski očitavati stanje brojila struje u Jokovićevu ugostiteljskom objektu, ali ne svojim očima, nego s pomoću uređaja. Tako su riješili u Elektrojugu Dubrovnik jer usprkos Jokovićevoj opravdanoj ljutnji treba razumjeti da se momak boji pasa. Time je zadovoljan i Joković. Doduše, još nije izumljen uređaj kojim bi mogao doživjeti orgazam sa Shakirom, ali ne može se sve dobiti.
