Upravne bedastoće u bespravnoj državi Hrvatskoj

Zvao je telefonom čitatelj i uvjerava da su ga u Poreznoj upravi upozorili da kao uživalac inozemne mirovine odsad mora svaki mjesec Poreznoj upravi dostavljati popunjeni posebni obrazac s podacima o inozemnoj mirovini te da će ubuduće na kraju godine morati obvezno podnositi i poreznu prijavu.

Čitatelj kaže da je prije godinu i pol njegova ‘inozemna mirovina’ iznosila čak 25 eura, ali je zbog inflacije u Srbiji sada već pala na 18 eura.
Čitatelj prima 18 eura inozemne mirovine na mjesec (prema izvještaju Zagrebačke banke) jer je dvije godine radio (u Hrvatskoj u okviru bivše Jugoslavije) za jedno poduzeće iz tadašnje SR Srbije. Kolegice i kolege u redakciji razveselila je zafrkancija o hipotetskim administrativnim zapletima koje valja očekivati nakon što krepki 70-godišnjaci iz manjih mjesta krenu u urede Porezne uprave predavati popunjene obrasce i godišnje prijave poreza na inozemne mirovine iz republika bivše Jugoslavije.

Pojeo vuk magare Piše drugi čitatelj: ‘Nedavno sam zatvorio obrt koji dulje ima blokiran račun i sad sam našao zaposlenje na pola radnog vremena. Knjigovođa od novog poslodavca traži broj na koji bi mi uplatili ‘pola od minimalca’ za četverosatno radno vrijeme. Da li da idem najprije u Finu po obrazac za zaštićeni račun ili na banku pa da mi zaplijene 'pola od minimalca'?'
Ne znam kako odgovoriti na to pitanje u zemlji u kojoj u ugovorima s bankama pišu odredbe o tajnosti i nepovredivosti računa, a prema računima nesmetano vršljaju razne parafiskalne ustanove, primjerice Fina, tako da klijenti banke nikada ne znaju je li im račun u međuvremenu blokiran.

Javio se i čitatelj koji obavlja samostalnu djelatnost i koji je htio platiti neku obvezu sa svojeg računa, ali ga je iznenadilo da na računu za to plaćanje nema dovoljno novca. Odmah je začuđen zvao knjigovođu. I brzo mu je knjigovođa odgovorio da je Fina s njegova računa zabunom prebacila znatan iznos novca Poreznoj upravi. I što sada, pitao je začuđeni čitatelj? Pa samo trebate Fini napisati dopis, glasio je odgovor.
Čitatelj razljućen pita treba li se u tom dopisu ispričati Fini što sada zahtijeva da mu vrate taj novac.

Kriza u sudstvu Čitateljica Gordana Bilić piše: ‘Prije otprilike mjesec dana uputila sam vam mail o mome slučaju iz dm-a Hrvatska, očekivala sam vaš odgovor/komentar, ali do danas nisam ništa dobila. U prilogu vam šaljem mail (faksimil prijave Državnog inspektorata prekršajnom sudu). Vjerujte, do danas mi nitko na bezbroj mojih pitanja nije odgovorio što nakon utvrđenog prekršaja (godinama mi je dm isplaćivao 10 posto manju plaću nego što mi je pripadala i što je Inspektorat prijavio sudu).
Čitateljica ne razumije da je nakon prijave Državnog inspektorata sudu ‘pojeo vuk magare’.
Zatim pismo: ‘Već sedam godina vodim spor s bivšom tvrtkom zbog nedopuštenosti otkaza. Prošle godine u trećem mjesecu dobila sam naknadu od 5000 kuna zbog suđenja u (ne)razumnom roku, s time da mi je Županijski sud nudio 1000 kuna uz obrazloženje da je kriza i da država nema više novca. Nakon žalbe Vrhovni sud mi je ipak dosudio 5000 kuna - za šest godina sudovanja.

Zanima me, ako nisam zadovoljna ni tim iznosom, mogu li se i kojem sudu dalje žaliti? 
Besmisleno je žaliti se bilo kojem sudu, jer svi su zatrpani nagomilanim neriješenim predmetima. Suci su jako zauzeti i ne stignu čitati sve tužbe, pa većinu tužbi odbijaju ubrzano bez obrazloženja razloga odbijanja.