Više ni depoziti u bankama nisu sigurni zbog ovršnog kaosa

Osvrnuo se čitatelj na prošlotjedni napis ‘Hrvatskim zakonima krše se temeljna ljudska prava’. Napisao je: ‘Prije mjesec dana s računa moje tvrtke skinut je sav novac bez mojeg znanja, znači i mimo moje volje. Iznos koji je skinut s mojega računa nije bio dostatan za naplatu cjelokupnog tobožnjeg duga, pa mi je i račun bio blokiran.’

Čitatelja je šokirala spoznaja da u ‘njegovoj’ poslovnoj banci (kojoj je na čuvanje povjerio svoj novac) nisu mogli dati obavijest gdje je i na temelju čega je ‘nestao' novac s računa i zbog čega je račun u blokadi, uz ‘objašnjenja’ da banka nema ovlasti davati informacije o ovršnim pstupcima i neka se vlasnik novca povjerenog banci na čuvanje izvoli ‘javiti u Finu’.

Neugodnosti Najprije treba podsjetiti na to da je nekoć svemoćni SDK Hrvatske ubrzo nakon prvih demokratskih izbora prividno ‘rasturen da bi se ‘ukinuo monopol te ustanove na poslove platnog prometa i ti poslovi prenijeli u poslovne banke’.
I kad je napokon prihvaćen Zakon o platnom prometu kojim je taj posao trebalo prenijeti na poslovne bake, pokazalo se da nijedna poslovna banka u Hrvatskoj nije bila osposobljena za obavljanje tih poslova pa su doslovno sve banke zaključile ugovore sa SDK Hrvatske, u međuvremenu preimenovanom najprije u ZAP i zatim u Finu, da platni promet nastavi obavljati u ime i za račun poslovnih banaka.   

Nakon tog vrtuljka s poslovima platnog prometa bivši SDK preimenovan u Finu nastavio je skidati novac s računa u poslovnim bankama ‘bez znanja i mimo volje vlasnika novca na računu’, a u posljednje vrijeme sve češće i bez sudskog naloga ili pravomoćne presude. Uvodno spomenuti čitatelj u nastavku svojeg osvrta piše: ‘Prvo neugodno iznenađenje vlasnika računa u banci čeka kada dođe u Finu, gdje mu ‘objasne’ da svaku Fininu informaciju mora platiti, a plaćanje je moguće tek nakon čekanja u redovima pred Fininim šalterima. 

I napokon vlasnik računa u banci dobije Finin pisani dokument iz kojega proizlazi da mu je račun (u njegovoj poslovnoj banci, a ne Fini) blokiran na temelju rješenja trgovačkog suda, a na zahtjev tvrtke s kojom godinama ne posluje i nema nikakve dugove prema toj tvrtki. Nakon podneska Uredu predsjednika trgovačkog suda sav novac odmah je vraćen na račun u poslovnoj banci i račun je deblokiran.’

Objašnjenja Slijedila su objašnjenja kako se sudac Trgovačkog suda nehotice zabunio i upisao pogrešni broj računa u banci. ‘Nitko mi nije nadoknadio 300 kuna koje je za provođenje ovrhe i davanje obavijesti Fina naplatila s mog računa, a ovršitelj, inače poznata tvrtka, tu je pogrešku besramno iskoristio i prevario me za nekoliko tisuća kuna naplativši mi usluge pogrešne ovrhe kao da nije bila pogrešna. Najstrašnije je u svemu da ni o čemu nisam imao pojma i nisam mogao reagirati jer mi pogrešno ovršno rješenje nikad nije dostavljeno’, napisao je čitatelj. Preporuka čitateljima: novac nemojte držati na računima u bankama, za razne ovršitelje to je prevelik ‘izazov’ u ovoj besparici.

Za štetu nitko nije kriv

Čitatelj još piše: ‘Sudac je nehotice pogriješio, i to je ljudski, no on se ne smatra odgovornim jer je svoju pogrešku brzo ispravio čim ga se na nju upozorilo. Ovršitelj također smatra da nije kriv, kaže da su oni velika tvrtka i ne mogu znati je li im netko uistinu dužan. Imali su sudsko rješenje i poslali su ga Fini radi ovrhe. A ni poštar nije kriv jer mu ne mogu dokazati da mi nije ostavio nikakvu obavijest o prispijeću poštanske pošiljke ako sam bio odsutan (a nisam).
Fina je imala zahtjev ovršitelja, posao je obavila i naplatila svoju uslugu, a na temelju zakona nije dužna nikoga obavijestiti o postupku koji se provodi. Banka koja vodi depozit nema ništa s ovrhom i ne želi ništa znati, a ja pak mislim da mi takva banka ne treba i pitam se postupa li jednako i u zemlji iz koje dolazi’, pita se čitatelj.