Zakoni se pišu u zadnji čas, bez analize i bez stručne podloge

U radne skupine za pisanje zakona imenuju se stranački ljudi radi honorara, a stvarni posao odradi slabo plaćen stručni savjetnik koji sve radi prema načelu ‘da se ne zamjerim šefu’.

piše: Ivica Grčar
[email protected]

U reagiranju na prošlotjedni tekst ‘Premijerko, smijenite pisce loših zakona i nekompetentne ministre!’ javio se čitatelj koji je napisao: ‘Kad upoznate ljude koji pišu zakone i kad shvatite kako se uopće pišu zakoni u ovoj zemlji, onda se prestanete čuditi. Zakoni se pišu bez ikakve stručne podloge, bez jasno definiranih ciljeva, bez analize posljedica primjene zakona i u zadnji čas. Mišljenja na prijedloge zakona od stručnih službi traže se samo pro forma (dostavi se tekst prijedloga zakona u petak s rokom za dostavu mišljenja u ponedjeljak ujutro).

Neutemeljeni zakoni

Ni iza jednog zakona ne stoji ozbiljna stručna studija u kojoj se makar pokušalo sagledati i pobrojiti koji su pozitivni i negativni aspekti primjene konkretnog zakona. Radne skupine koje se formiraju samo rijetko svoj posao rade kako treba. Najčešće su ljudi ondje imenovani radi honorara, a stvarni posao odradi jedan ili dvojica anonimnih i slabo plaćenih stručnih savjetnika koji sve rade prema načelu ‘da se ne zamjerimo šefu’.Zna li itko tko su autori pojedinog zakona (imenom, prezimenom, stručnim ili znanstvenim stupnjem koji su stekli), a posebice oni koji su dali svoju stručnu ocjenu da takav tekst zakona može ići u zakonodavni postupak? Naravno da ne zna, kao što ne zna ni tko su osobe koje su napisale 99 posto hrvatskih zakona i u njima navedena rješenja. Zašto se onda čudite da zakonski tekstovi vrve ‘čudnim’ rješenjima koja ih najčešće čine potpuno neprovedivima?’

Očito je ovaj čitatelj imao prilike izbliza gledati ili možda i sudjelovati u izradi zakonskog teksta. No prije odgovora napomena da je u popisu nedostataka u pisanju zakona u Hrvatskoj izostavio dva prema mojem mišljenju vrlo važna potrebna za dobar zakon: to su simulacija rješenja koja se namjeravaju ugraditi u budući zakon i na osnovi pokazatelja simulacije dorada predloženih rješenja te odgođena i(li) postupna primjena, tako da se u razdoblju odgođene primjene obveznici tog zakona prilagode novim zakonskim rješenjima. Pitao je čitatelj znam li tko su autori pojedinog zakona ili tko je dopustio da loš tekst zakona može ići u zakonodavnu proceduru.

Imena odgovornih

Dio znam i pobrojio sam ih već u svojem prijašnjem tekstu, ali vrijedi ih ponoviti radi premijerke i ministara. Osobe za koje znam da mogu samostalno dobro napisati zakone jesu, primjerice, Mihajlo Dika (ovršni i stečajni zakoni), Jakša Barbić, (Zakon o trgovačkim društvima), Željko Potočnjak (Zakon o radu), da ne nabrajam dalje. Ali to malo vrijedi kad radove tih autora zakonskih tekstova dopisivanjem i prepravljanjem upropaštavaju političari i državni činovnici. Tim autorima možda jedino treba prigovoriti što nikad nisu točno razgraničili svoj rad od brljotina političara i državnih službenika.A znam i imena osoba zaduženih za to da na sjednicu Vlade ili Sabora ne dođe loš zakonski prijedlog.Svi zakoni (i loši) moraju proći 'provjeru' i u Uredu Vlade i Odboru Sabora za zakonodavstvo, koji su nadležni 'za provjeru usklađenosti prijedloga zakona s Ustavom, kao i za primjenu jedinstvene zakonodavne metodologije i nomotehnike'. Predstojnica Ureda Vlade za zakonodavstvo jest Zdenka Pogarčić, a predsjednik Odbora Sabora za zakonodavstvo Emil Tomljanović. Da se želi, odgovornost za loše zakone lako bi se mogla utvrditi.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.