Nedavno je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) kaznila elektroničke medije Totalni radio, Express radio, Radio Trsat te Nautički centar Prgin zbog propuštanja prijave namjere provedbe koncentracije. Iako su te upravno-kaznene mjere od po 10 tisuća kuna tvrtkama relativno niske, pitanje je koliko uopće ima smisla ta prijava ako koncentraciju kontrolira drugo tijelo.
Prema zakonima o zaštiti tržišnog natjecanja, o medijima, o elektroničkim medijima te Uredbi o načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracije poduzetnika, obvezna je prijava koncentracije prilikom promjene vlasničke strukture koja ima značaj promjene u kontroli nad nekim poduzetnikom. Međutim, postavlja se pitanje zašto je dodatno potrebno prijavljivati namjeru provedbe koncentracije AZTN-u ako već postoji Agencija za elektroničke medije (AEM) koja izdaje dozvole za koncesije, ali ih i oduzima ako je vlasnička koncentracija prešla zakonom određen prag. Dakle, na djelotvoran način kontrolira prekomjernu koncentraciju.
Ima i nema praga – Sukladno Zakonu o elektroničkim medijima (čl. 56., st. 1.) Vijeće za elektroničke medije neće dati koncesiju ako se utvrdi da bi tada nastala nedopuštena koncentracija. Dakle, Vijeće je dužno provjeriti prije donošenja odluke o davanju koncesije postoji li nedopuštena koncentracija – kažu u AEM-u.
Osim toga, za razliku od drugih djelatnosti u kojima koncentraciju praktično moraju prijavljivati samo velike tvrtke jer jedino one imaju barem milijardu kuna prihoda na svjetskom tržištu i barem 100 milijuna kuna prihoda u Hrvatskoj, kod elektroničkih medija to nije slučaj. Zato je Agrokor preuzimanjem Mercatora morao prijaviti koncentraciju AZTN-u. Baš zbog takvih pravila igre ne vidi se logika kad su u pitanju uvjeti koncentracije elektroničkih medija. Kod njih ne postoji prag u visini prihoda i zbog toga svaki put kada neki mali radio kupi drugi mali radio AZTN-u mora prijaviti namjeru provedbe koncentracije. To pak znači da svaki od njih mora uplatiti upravnu pristojbu od pet tisuća kuna prilikom prijave koncentracije (kod ostalih prijava upravna pristojba plaća se 150 tisuća kuna), što je medijima dodatno financijsko opterećenje.
Nepotrebna papirologija Da je to besmisleno i nepotrebno potvrđuje činjenica da je drugi zakon, onaj o elektroničkim medijima, regulirao visinu praga dopuštene koncentracije (članak 54.). Zašto onda nema praga koncentracije za AZTN kad je već zakonodavac bez ikakvog smisla obvezao elektroničke medije da mu svaki put kod promjene vlasničke strukture prijave koncentraciju? Ustalom, da su spomenute radijske postaje prekoračile koncentraciju, već bi reagirao AEM.
Razlog zašto je država uredila za elektroničke medije takva pravila igre, kažu u nadležnom Ministarstvu kulture, leži u tome što odgovorni misle da će na taj način zaštititi pluralizam medija. Međutim, to je nelogično pojašnjenje jer je potpuno pogrešno i nedjelotvorno preko pravila tržišnog natjecanja ostvarivati te ciljeve.
U AZTN-u, koji je bio primoran na temelju besmislene zakonske odredbe minimalno kazniti spomenute radijske postaje, nisu htjeli komentirati taj slučaj, ali kažu da su spremni sudjelovati ili sugerirati na temelju svojih iskustava zakonska rješenja koja bi popravila ona na snazi. A ta na snazi papirologijom i novčanim izdacima nepotrebno opterećuju medijske poduzetnike.
