Glupa, ali hrabra

Prvo jedan vic. Onaj o pandurima na novačenju. Dođe prvi, ispitivač ga pita koliko je dva plus dva. Ovaj ko iz topa ispaljuje ‘tri!’ Ispitivač ponavlja pitanje, regrut misli, misli i odlučuje se promijeniti odgovor. ‘Pet!’ Ispitivač odustaje i zapisuje u dosje ‘glup, ali perspektivan’. Dolazi drugi, isto pitanje. Odgovara ‘6!’ Ispitivač mu daje drugu priliku, no tvrdi orah ne mijenja mišljenje, već uzvraća opet sa ‘6!’ Ispitivač odustaje i u dosje zapisuje ‘glup, ali uporan‘.

U očekivanju Svetog grala, popularnije poznatog kao rebalans, izgleda jedine preostale mjere ekonomske politike u državi koja više nema nikakvog drugog utjecaja na svoju ekonomsku budućnost, mnogi su tvrdili da je premijerki Jadranki Kosor potrebna hrabrost za rezove, da bi istom tom logikom nakon predstavljanja rebalansa koji to nije, to siroče koje nitko ne želi, prozvali kukavičkim. No, ako malo bolje razmislite, upravo ovakav proračun iznimno je hrabar, a premijerka je pokazala petlju od koje se zaista dižu dlake na koži.

Prava hrabrost je ne napraviti aposlutno ništa u trenutku kada svi očekuju upravo suprotno - da napravite nešto. Bilo što. Makar jednu malu gestu dobre volje. Da recnete papir na kojem ste isprintali proračun. Dobro, ne recnete, savijete kuteve. U takvoj situaciji, pored gomile koja bijesno urla zahtjevajući od vas da trepnete, hladnokrvno se okrenuti i otići, to je zaista hrabrost.

Hrabro je i s političkog aspekta. Naime, izbori su za HDZ izgubljeni, to je sasvim jasno. Godina dana sasvim vrlo vjerojatno neće biti dovoljna da se stvari same od sebe poprave, što je otprilike računica s kojom barata HDZ, pa to znači i da će biračko tijelo imati nešto bolje pamćenje nego obično ima. Guranje Europske unije i nada da će potpisivanje pristupnog sporazuma unutar tih godinu dana biti dovoljno da se anulira sav užas nekompetentnosti i prljavštine u kojoj se država intenzivno utopila u posljednjih šest-sedam godina, podjednako spada u kategoriju optimist. Mudar čovjek, s minmimum dostojanstva, ali i sposobnošću dugoročnog razmišljanja, da ne kažem istančanije političke intuicije, sada bi pokušao spasiti što se spasiti da, i barem dostojanstveno izgubio izbore. Logika je stvarno zdravo seljačka, pa tim više čudi da je u HDZ-u ne vide - ako već moraš otići, otiđi uzdignute glave i s isprikom da si eto, nešto probao, ali birač ga nije volio. Odsjedio bi četiri godine, suparnik bi se mučio, a ti bi na sljedećim izborima imao spin kako god okreneš. Ako je vlada u međuvremenu bila dobra, reći ćeš da to mogu zahvaliti reformama koje si ti smiono pokrenuo usprkos nepopularnosti. U slučaju da se muče, stvar je još jednostavnija. Eto vidite, nemaju pojma, dajte da mi dovršimo ono što smo počeli.

Osim toga, valja i pratiti tuđa iskustva. Recimo. ministar Ivan Šuker u posljednjih se nekoliko dana redovito volio prisjetiti Velike Britanije, gdje se bore s 12 posto deficita. Na stranu neusporedivost hrvatske ekonomije s britanskom, ministar je zaboravio tu svoju analogiju izvesti do kraja i spomenuti da oni, za razliku od nas, režu šakom i kapom. Mogao se i na nekom internom sastanku stranke isto tako, pozvati na ankete koje su pokazale da novi premijer David Cameron usprkos svojim iznimno bolnim rezovima za svoj program uživa još uvijek vrlo visoku stopu odobravanja građana. Kako će se priča o prihvaćanju rezova među širokim slojem pučanstva odigrati tek treba vidjeti, no povijest je niz puta pokazala kako nepopularne mjere vlade ne moraju značiti i njen kraj, kada građani percipiraju da se radi ono što je nužno. Uostalom ako i odu, barem su obavili svoj posao, a i znaju da će se ionako uskoro vratiti. To je čar demokracije, sjaši Kurta da uzjaši Murta.

A Hrvatskoj je nužan policajac više nego ikad prije. Vlada koja ne reže jer nitko na to ne želi pristati nije vlada, to je savjetodavno tijelo. Isprika da ste htjeli, ali niste imali potporu, uistinu je jadna, pogotovo kada se njome koristi onaj tko je izabran da prereže kada nitko drugi neće. Strah od nekakve bure prosvjeda i štrajkova jednako je upitne opravdanosti. Ako je jedna Grčka s daleko bogatijom tradicijom masovnog bunta ostala stajati na nogama nakon daleko gorih rezova, ostala bi i Hrvatska u kojoj je vrhunac neposluha nekoliko arhitektonskih entuzijasta.

Našem policajcu stoga u dosjeu stoji ‘glup, ali hrabar’.