Kako su hrvatski sindikati opet promašili poentu
Čovjek se stvarno mora zapitati u posljednje vrijeme, ima li u ovoj državi jedna stvar koja je 'prosta ko pasulj', pa da konačno hrvatska paušalnost, barem u jednom jedinom slučaju zaista ima smisla, a ne ispada besmislena budalaština? Nema, naravno, što najbolje ilustrira žustra reakcija već poznatih sindikata, na odluku Vlade da osjetno smanji penzije onima koji idu u prijevremenu mirovinu i da izjednači godine potrebne za starosnu mirovinu između muškaraca i žena. Od sto milijuna, milijardi stvari za koje bi trebalo dignuti glas, organizirati ljude, prosvjedovati, vrištati, tući i udarati, hrvatski sindikati svaki put uspiju izabrati onu najbesmisleniju. Od rada nedjeljom, čistog autogola, preko cendranja nad sirotim činovnicima u državnim službama i diskreditiranja zaposlenika u privatnom sektoru, do ovog posljednjeg urlanja, hrvatski sindikati jednostavno odbijaju privući relevatnu količinu gnjevnih ljudi i okupiti širok broj zaposlenih oko zajedničkih tema.
Uzrok tome vjerojatno je isti kao i svugdje drugdje u državi, negativna selekcija ljudi koji ili stvarno ne razumiju to čime se bave ili se prave blesavi iz nekih prozaičnijih pobuda. Činjenica da uvijek iste face gledam u uvijek istim situacijama s uvijek istom pričom, sugerira da ti ljudi zapravo jako dobro znaju što rade, a ne rade apsolutno ništa za mene, kao radnika i time jedinog predmeta njihovog interesa i pažnje. Gore navedenu Vladinu odluku ne treba baš niti previše komentirati jer je mirovinski sustav taj nad kojim nariču zabrinuti sindikati doveden pred pucanje, NE dužnosničkim mirovinama, nego, među ostalim dakako, vojskom prijevremeno umirovljenih ljudi, od kojih su mnogi sasvim zdravi za još koju godinicu rada. I u potpunosti je opravdano destimulirati prijevremeni odlazak u mirovinu jer ga u konačnici plaćaju oni koji si prestanak rada ne mogu tako olako priuštiti.
Isto tako, izjednačavanje žena i muškaraca, mene su učili cijeli život, jedna je od najvrednijih tekovina društvenog napretka, pa mi je teško zato shvatiti zašto je sasvim u redu da ta jednakost postoji samo kad to nekome odgovara. Ono što stoji, jest da debelokošcima treba uzeti ne isto nego više, ali to jednostavno ne znači da je paušalno kritiziranje svega što Vlada, koliko god katastrofalna i otužna bila, napravi logična reakcija. Da, treba dužnosničke mirovine svesti u okvire svih ostalih, no to nema nikakve veze sa destimuliranjem prijevremene mirovine, a niti sa izjednačavanjem muškaraca i žena.
Da im borba za sve pogrešne stvari ne bi bila sasvim izmještena od realnosti i smisla, nabacili su i koju pametnu, rekavši kako smanjenje naknade za nezaposlene sasvim sigurno neće stimulirati na traženje posla jer posla fakat nema. Naučen na malo od njih, skidam kapu na barem jednoj izjavi koja ide u smjeru obrane socijalne države i radničkih prava i koja zaista razotkriva promašenost poteza jedne potpuno nesposobne vlade koja će uz ovakve sindikate, ali i građane, imati sasvim dovoljno vremena državu unakaziti do neprepoznatljvosti.
