Mirni Hrvat Karamarko

Ljetno zabušavanje je gotovo, vrijeme je zasukati rukave i početi uobičajeno predizborno silovanje inteligencije, a nezaobilazni dio kampanje od strane HDZ-a je čeprkanje po Drugom svjetskom ratu i naganjanje komunističkih zločina o kojima se obično koriste provjerene floskule i recitali. U glavnoj ulozi ovaj put se našao Tomislav Karamarko, navodno ministar unutarnjih poslova, potpomognut dežurnim antikomunistom u velu antitotalitarista Ivom Bancem, objavivši urbi et orbi tijekom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima kako ga vrijeđa riječ antifašist jer je njegovo srce dovoljno široko da mrzi sve totalitarne režime, naravno osim onog u čijem je stvaranju i sam sudjelovao. Zaboravio je demokrat i ljubitelj slobode Karamarko na svoje pionirske političke korake kada je doprinjeo stvaranju režima tijekom kojeg su ljudi odvođeni iz kuća u noć, tamanjeni po garažama i velesajamskim halama, dok su se nalogodavci istovremeno natjecali u pljačkanju upravo osvojene Hrvatske. Tehnički gledano ne može mu se prigovoriti jer Tuđmanov režim nije bio totalitaran, već autoritaran što je svakako bolja varijanta ako vas ikad pitaju.

Nalupetao je povjesničar po struci i očito arheolog u slobodno vrijeme sve i svašta od ideje da se antifašizam u Ustavu zamijeni antitotalitarizmom, preko svojih opažanja o Titu do lustracije i razloga zašto se crveni zločinci stalno izvlače. Uopće je taj povučeni i skromni momak otvorio sasvim nenadano svoju dušu pred širokim auditorijem i malo je falilo da počne nabrajati vlastite nestašluke iz djetinjstva.

U međuvremenu je Karamarko otkrio kako pravi ‘igrači’ operiraju, a bit će da je pročitao i koju knjižicu o J. Edgar Hooveru, te shvatio da je najbolji put do moći uvaliti se u sigurnosne strukture, šatro biti nestranački opredijeljen i praviti se da si tihi profesionalac kojeg ne zanima ništa osim pravde i slobode. Jedan mirni križar, čvrstog karaktera i jasnih moralnih vrijednosti kojeg zanima samo dobrobit njegove voljene zajednice i njenih nevinih članova. Znate taj lik strogog, ali pravednog ćaće kojeg se bojite i poštujete u isto vrijeme? Blijedi jahač i to? Prozirno, smiješno i djetinjasto, jasno, ali velik dio populacije u Hrvatskoj ionako je na razini dječarca, tu nema sumnje, i na tako zgodno razrađen imidž pada poput Talijana u šesnaestercu. I ta priča o tobožnjem zgražanju nad fašizmom je dakako samo nužni aranžman modernog doba, nije Tomislavu uopće stalo do ustaških koljača, nego do skupljanja jeftinih predizbornih poena za svoju političku ambiciju kroz reviziju povijesti, najpopularniji alat dodvoravanja onima nešto slabijih intelektualnih mogućnosti bez kojih HDZ jednostavno ne postoji i nema nikakve šanse na izborima. Zemlja je na rubu ponora, valja zagrabiti po samom dnu. Doslovno. U tu će svrhu raskopavati jame po Hrvatskoj i javnosti ponuditi, da upotpuni tu svoju morbidnu perverziju, starčića koji broji posljednje dane i sudjelovao je s tim istim Karamarkom u stvaranju nove, uspješne i sretne Hrvatske kakvu danas imamo. Jest doduše, da se radi o pjesničkoj pravdi jer je uvjereni komunist preko noći postao državotvorni Hrvat, a sada će ga nekadašnji partijski drugar izručiti bijesnim reakcionarima koji silno žele svoj poraz prikazati kao grešku povijesti, no nije zbog toga ništa manje degutantno.

Pitanje je samo na čemu će se bodovi prikupljati jednom kad i ti preostali starkelje pocrkaju i ne bude više nikog za privođenje. Krenut će nova runda iskopavanja vjerojatno.