Pažljivo sakrijte porniće

'Bože kako mi je dosadno', pomislio je po tko zna koji put, sneno ustajući iz svog neuglednog, nabrzaka sklepanog kreveta. 'Mrzim svoj život'. Obukao je omiljene papuče oblikovane u nasmiješenog psića, navukao kućni ogrtač i jednostavno se premjestio pred televizor. Život zaista nije bio nježan prema njemu već neko vrijeme. Prošlo je deset godina otkad je zadnji put radio nešto stvarno zabavno i bradati je starac žudio za uzbuđenjem, akcijom, adrenalinom.

Nekoć moćni šef najstrašnije terorističke organizacije na svijetu sada je bio stanovnik asketski ogoljenog kompleksa u nekoj vukojebini s čijim se imenom i on, usprkos godinama boravka, još uvijek morao mučiti. 'Abobat, a-a-a-bat, abotab, bad, ma jebe mi se uostalom', posvađa se na trenutak sam sa sobom i grohotom nasmije vlastitom štosu, ali samo nakratko. U veselju ga je prekinula sablasna jeka koja je odzvanjala praznjikavom sobom, zatvorom u koji se svojevoljno stavio radi vlastite sigurnosti.  'Baden Baden sigurno nije', zaključi. I sve bi to još bilo lako, izoliranost, omraženost, strepnja, zaborav i osjećaj osamljenosti, da nije unutra bio zaključan s prokletom ženom i djecom.

Osvrnuo se oko sebe, provjerio da nema one proklete aždaje i sa samozatajnim smiješkom polako i pažljivo ubacio novo izdanje svog omiljenog pornića, Milf and Cookies, uspješne filmske franšize koja mu je proteklih godina donijela prijeko potrebno otpuštanje stresa i zadovoljstvo. Njegov vjerni kurir svakih je tjedan dana riskirao život da bi mu nabavio piratske DVD-e prokrijumčarene iz mrskog mu SAD-a na buvljaku u Islamabadu.

Naučio je cijeniti te rijetke trenutke samoće. Udobno se smjestio spreman prepustiti se čarima starijih zapadnjačkih gospođa uhvaćenih u nepriličnim situacijama, kad je začuo korake od kojih se ledi krv u žilama, ispred vrata. Skočio je kao oparen i počeo bjesomučno tražiti gumb za isključivanje na prastarom televizoru, nekim čudom osposobljenom da pušta DVD-e. Nije znao kako, a nije ga ni zanimalo, on je bio makromenadžer, detalje je prepuštao drugima. Čitao je negdje u nekom poslovnom časopisu da dobar lider delegira one zadatke koje može. To se zove empowerment, ojačavanje njihovog samopouzdanja. Milisekundu prije negoli će njegova gora polovica ući u sobu, uspio je, ni sam nije znao kako, isključiti televizor stiskajući sve gumbe odjednom. Čak je i antentu spustio, naknadno shvativši koliko je to glupo bilo.

Otvorila je vrata, sumnjičavo ga pogledala dok je stajao ispred televizora s izbezumljenim izrazom na licu i odmah počela. 'Jesi iznio smeće jučer? Znaš da ne volim kad mi ovčetina smrdi u kući', prosiktala je stara vreća. 'Naravno najdraža', odgovorio je s očitim prizvukom sarkazma u glasu. Lagao je, uvalio je sinu da ga izenese. Valja delegirati. Sjeo je natrag u naslonjač s izrazom petogodišnjaka koji se duri. 'Oh, oprosti, jesam li te omela u nečem?', pitala je zajedljivo. 'Nije valjda našla moju zalihu?', preneraženo je pomislio i automatski pogledao prema mjestu u podu. Nije se želio okrenuti, osjećao je njen zli, ispitivački pogled na svom potiljku. Ništa nije odgovorio. Kako i bi, nema tu pravog odgovora. Ako glumi osupnutost odat će se, nije ona blesava. A priznati sigurno neće. Stajala je još neko vrijeme na vratima, očekujući valjda reakciju, te potom šutke izašla.

'Ovo je bilo brzo' izgovorio je sam u sebi s nevjericom. Trebalo je djelovati brzo, ali tek što je krenuo odgonetavati kako se ponovo namješta DVD, opet je začuo korake. 'Slušaj, neću više trpjeti tvoje mal...,a ti si sine'. Sad je ovaj zbunjeno stajao na vratima, da bi se upitnik pretvorio ubrzo u bezobrazni smiješak.
 'Pornići?'
'Ajde ne seri i ti. Što oćeš?', odvratila je mrzovoljno glava obitelji.
' Imaš dvadeset?'
'Nisam ti neki dan dao pedeset? Pitaj mater. I zatvori vrata kad izlaziš.'

Odbijen i drugi napad, pokušaj treći. Ipak, prije nego će se konačno posvetiti sebi, odlučio je skoknuti do frižidera i uzeti čašu nemasnog. Da ide uz naslov filma. Krenuo je prema frižideru, kad mu se učinilo da čuje pucnje izvana. Zastao je, osluhnuo ponovno, i odbacio to kao posljedicu paranoje koja ga je već neko vrijeme mučila. Otvorio je vrata, uzeo tetrapak, nalio si čašu i krenuo prema naslonjaču. Negdje na pola puta, čula se treska, ovaj put sigurno pucnji i vrisak. Okrenuo se prema vratima na kojima je stajao neki Amer opremljen baš kao u filmovima, cijevi uperene ravno u njegovu čašu mlijeka, vičući nešto na engleskom. Najtraženiji čovjek na svijetu umro je u šlafroku i papučama s čašom mlijeka u ruci i zbunjenim izrazom na licu, a tjednima kasnije svjetski su  detaljno izvijestili o njegovoj porno kolekciji. 'Stvarno sam se veselio tom porniću', predzadnje je što mu je prošlo kroz glavu.

Pouka? Pažljivo sakrijte svoje porniće, to bi mogla biti posljednja stvar po kojoj će vas pamtiti.