Zlonamjerna ili sasvim prirodna?

Poput dugoočekivane kiše u pustinji dočekala je hrvatska premijerka vijest kako je ugledni britanski The Economist, negdje tamo u fusnoti svojih predviđanja za ovu godinu najavio Hrvatskoj rast od nemala dva posto uz više plaće i nižu nezaposlenost, temeljeći taj sofisticirani izračun na činjenici da je ovo izborna godina i da će HDZ zasigurno poraditi na dobrobiti svojih građana.

Tu valja primjetiti implikaciju prema kojoj svo ovo vrijeme HDZ to nije radio, mogli su valjda, ali im se nije dalo. Čuvali su se za onda kada će zaista biti važno. Ozarena lica Jadranka je odmah požurila svojim zagonetnim djevojačkim smiješkom objaviti svim skepticima i bezrazložnim kritičarima, jalnim mrziteljima njenog, sada je potvrđeno, neospornog ekonomskog nosa, kako je povijest, točnije Economist, potvrdio ono što je ona cijelo vrijeme govorila - da ćemo izaći iz krize.

Ekonomske prognoze jedan su od onih teško objašnjivih fenomena, nešto poput piramida, koji izgledaju vrlo uvjerljivo i ozbiljno, no nitko im ne može zapravo naći svrhu i čiji je način izrade predmet niza različitih teorija. Kao što se može vidjeti, iza pomno izrađenih izračuna, tablica, grafikona, brojki, kretanja, trendova, povijesti još od stoljeća sedmog i ostalih elemenata analize, krije se jedna sasvim banalna argumentacija kako je u pitanju izborna godina u kojoj će sve biti puno bolje, a i tu je džoker Europska unija. Postoci se inače biraju po sistemu lota, u kojem svaki ekonomist koji želi sudjelovati u nagradnoj igri izabere jedan broj i onda svi čekaju da vide tko je bio najbliže, dok oni najsretniji čak uspiju pogoditi i točan postotak rasta. To se, doduše, događa često koliko i pogodak na pravom lotu.

Svijesna ove bolne istine, premijerka se odlučila za jednu puno isplativiju taktiku igranja lota, poznatu tek nekolicini anonimnih, tajnovitih ljudi na planetu, okupljenih vjerojatno u neko tajno društvo mističnog imena, pod nazivom Vakulin sistem. Ta je umjetnost prognoziranja, kolokvijalno nazvana prema jednom od najpoznatijih lica koje ga koristi, zapravo bolno jednostavna, baš kao i većina genijalnih stvari u ljudskoj povijesti. Sastoji se u ponavljanju jedne te iste prognoze dok ona zakonom vjerojatnosti ne postane istinita. Istom onom zakonu vjerojatnosti po kojem će čimpanza napisati Odiseju ako dovoljno dugo lupa po tastaturi.

Tako je Jadranka odavno prognozirala da ćemo izaći iz krize, i potvrdu svoje pronicljivosti konačno dobila u pažljivo izrađenoj analizi uglednog časopisa, kao da nam je netko trebao reći da ćemo, jednom, zasigurno izaći iz krize, možda 2010., možda 2011., sasvim sigurno 2012. S protokom vremena pogađanje postaje sve izvjesnije jer je vjerojatnost zapanjujuće predvidljiva u svojoj nepredvidljivosti. Shvativši u jednom trenutku da pokušaji požurivanja vjerojatnosti samo vode u veće probleme, Vlada na čelu s Jadrankom posegnula je za ovom drevnom mudrosti i jednostavno odlučila ništa ne raditi dok kriza ne prođe sama od sebe. Vrhunac ironije je da poslije možete reći - rekla sam vam.
Pitanje je dakle, je li ta žena beskrajno bezobrazna u svojoj procijeni niske inteligencije Hrvata, ili je savršeno realna?