Makar ju žele živu pokopati, nafta definitivno nije mrtva

Dok Pariški sporazum cilja neto nultu stopu emisije stakleničkih plinova do 2050., za što je temeljni uvjet napuštanje fosilnih goriva, svijet upravo svjedoči ratovima zbog tih istih fosilnih goriva koje želimo ugasiti. Panika zbog tjesnaca kroz koji svakodnevno prolazi dvadesetak milijuna barela sirove nafte i naftnih derivata (petina ukupne svjetske potrošnje tekućih energenata i više od trećine globalnoga pomorskog transporta nafte) pokazuje da nafti još nismo iskopali grob. Podaci pokazuju jasan trend: u četvrt stoljeća, od 2000., svjetska je potrošnja nafte od 75 milijuna do 80 milijuna barela na dan nabujala do otprilike 103 milijuna barela, koliko trošimo danas.

Prognoze koje se tipkaju na svim stranama svijeta vele kako bismo do 2030./2035. na dan mogli posrkati, ovisno o izvorima prognoza, između 113 milijuna i čak 123 milijuna tona barela nafte. Dakle, još najmanje do kraja desetljeća, vrlo vjerojatno i sredine idućega, nafta neće nestati s energetskog i proizvodnog menija. Čak ni u EU-u. Njemačka vlada sve jače pritišće Bruxelles da ublaži već ublažene ciljeve dopuštenih emisija automobila do 2035. (s nulte emisije, dakle potpune zabrane benzinaca, dizelaša i standardnih hibrida, ublaženi su na dopuštenih deset posto emisija). Njemačkoj automobilskoj industriji to je tek smokvin list. Između 2019. i 2025. tamošnji je automobilski sektor ugasio oko stotinu tisuća radnih mjesta, a ojača li stisak ESG-a, procjenjuje se kako će do 2035. to biti čak 225 tisuća! Autoindustrija, ako tko slučajno ne zna, nosi cijelu njemačku ekonomiju.