Maxam Detines: Eksplozivi bez kojih ne bi bilo druge cijevi tunela Učka

Otkako je najavljena gradnja AI podatkovnog centra Pantheon, Sisačko-moslavačka županija našla se pod povećalom investicijske javnosti kakvoj nije bila izložena desetljećima. Logika je jednostavna: ako se ondje može planirati takav mastodont vrijedan nekoliko stotina milijuna eura, onda taj kraj i nije tako periferan kao što zemljovidi sugeriraju.

Nikada nije ni bio. Županija je prepoznatljiva po Petrokemiji, koja ondje i danas posluje, i to u otežanim okolnostima, a nekadašnji stupovi gospodarstva, željezara i rafinerija, platili su cijenu rata, tranzicije i privatizacije, koja je u tome kraju često bila sinonim za likvidaciju. No industrijska prošlost ostavila je i jedan drukčiji trag: ljude koji znaju kakve investicije ne žele. Čak dvije megafarme pilića, simboli poljoprivredne industrije koja ne pita ni za teren ni za ljude koji na njemu žive, naišle su na otpor, koji nije bio samo birokratski nego i instinktivan. Jedan je investitor već odustao, drugi se ne da...

A dok se jedni bore da u Sisačko-moslavačku županiju uopće uđu, drugi u njoj već odavno rade, i to vrlo dobro. I u gotovo potpunoj tišini. U Mahovu, nekada vrlo bogatome posavskom selu u općini Martinskoj Vesi koje krasi mnogo prelijepih starih drvenih kuća, danas uglavnom praznih, proizvode se ni manje ni više nego – eksplozivi. I to eksplozivi bez kojih ne bi bilo ni druge cijevi tunela Učka, a ni rudnika u susjednoj državi.

Proizvodi ih Maxam Detines, proizvođač industrijskih eksploziva, kompanija za koju je jednom prilikom u obilasku terena Poduzetničke zone Mahovo sisačko-moslavački župan Ivan Celjak rekao da je 'sjajan primjer sisačke, domaće pameti i poslovne ideje koja je, uza znanje, uspjela na globalnom tržištu'.