‘;
Osim s direktorom Hranilovićem, razgovarali smo s još nekim zaposlenicima Međimurje-plina, u kojima se osjetila čak i ogorčenost zbog kampanje koju je pokrenuo zagrebački gradonačelnik Tomašević. Ona je zaista bila dosta žestoka kako bi GPZ zadržao dosadašnje potrošače na zagrebačkom području. Prema tvrdnjama zagrebačkih gradskih otaca, uspio je zadržati oko 170 tisuća potrošača ili dosadašnjih 75 posto
Kada u današnje vrijeme nađete kompaniju koja ima veću ponudu radne snage nego potražnju, onda je to vijest. Prema tvrdnji direktora čakovečkog Međimurje-plina Nenada Hranilovića, upravo je to slučaj s tom kompanijom, koja je posljednjih mjeseci u fokusu više zbog preuzimanja posla od Gradske plinare Zagreb (GPZ) nego zbog toga što je riječ, čini se, o dosta dobro posloženoj organizaciji.
U Međimurje-plinu trenutačno je 86 radnika. Hranilović kaže da usprkos odljevu stručnjaka tržište nudi visokoobrazovane kadrove, kao i ljude sa srednjom stručnom spremom, svih struka, a posebno pravnike, informatičare i ekonomiste.
– Do danas, s obzirom na uspješno poslovanje, imali smo sve potrebne kadrove, od tehničke struke, primjerice plinomontera, do tehničara, ekonomista... Ponuda kadrova veća je od potražnje, i to znatno – ističe prvi čovjek kompanije.
Vrlo konkurentna plaća
To je ujedno važno za današnje vrijeme, rekli bismo. Broj zaposlenih (86) ipak je znatnije porastao u odnosu na prethodne godine kada se neznatno mijenjao. Primjerice, prošle godine bilo ih je 68, koliko i pretprošle, a tek nešto manje zaposlenih bilo je od 2019. do 2021. godine. Prosječne mjesečne plaće i naknade bile su znatno veće u svih pet godina promatranja (2019. – 2023.) u odnosu na zbirne vrijednosti djelatnosti i kretale su se od 1314 eura u 2019. (u djelatnosti 1171 euro) do lanjskih 1826 eura (u djelatnosti 1478 eura), što je rast od 18,9 posto u odnosu na 2022. godinu. Dakle, razlika u prosjeku plaća između Međimurje-plina i cijele djelatnosti posljednjih je godina rasla, a lani je bila veća od 400 eura, što zaista nije malo.
Vjerojatno je tu razlog privlačnosti kompanije za radnu snagu. Ponuda radne snage omogućuje joj bolji izbor kvalitetnijih kadrova, što je plus za poslovanje. U vrhu je djelatnosti, odmah iza PPD-a, GPZ-a i HEP-plina, a ukupna vrijednost tržišta lani bila je 3,94 milijarde eura. Ilustracije radi, od toga čak 88,4 posto drži PPD (prihod od 3,48 milijardi eura), ali isključimo li kompaniju Pavla Vujnovca, riječ je o djelatnosti čiji je prosječni godišnji rast prihoda od 2019. do 2023. bio 13,6 posto, a Međimurje-plina 15,9 posto.
Hranilović nije mogao reći kakvi su rezultati poslovanja u prvih devet mjeseci ove godine, ali tvrdi da se nastavilo pozitivno poslovati. Ni planirani prihod sa zagrebačkog područja nije zanemariv.
– Prema internom praćenju poslovanje je pozitivno, a to očekujemo i do kraja godine. Što se tiče zagrebačkog područja, s obzirom na to da se stanje na distributivnom području Gradske plinare Zagreb mijenja svakodnevno, planirani je godišnji prihod 41,8 milijuna eura – ističe Hranilović.
To znači da bi u ova tri mjeseca, otkako je kompanija preuzela javnu opskrbu plinom za zagrebačko područje, mogla uprihodovati dodatnih desetak milijuna eura.
GPZ je pobijeđen na natječaju za javnog opskrbljivača potrošača na području Zagreba, Velike Gorice i Zaprešića, ali ono što se nakon toga događalo, Međimurcima nije baš najbolje sjelo. Hranilović apostrofira zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića čije izjave, međutim, ‘bez obzira na sadržaj‘ ne želi komentirati.
– Mnogo je toga omalovažavajućeg izrečeno na račun trgovačkog društva Međimurje-plin a da se prije toga nije pogledalo u vlastito dvorište, kako bismo to mi rekli. Kad je pak naša kompanija u pitanju, snaga su naši kadrovi, ljudi koji rade i žele raditi, kao i naši kupci, a što je tržište razigranije, naše su snage i prilike jače, veće. Naša je slabost što se ne snalazimo u pozadinskim konkurentskim podvalama – napominje Hranilović.
Tomaševićev uspjeh
Uspjeli smo razgovarati i s još nekim zaposlenicima Međimurje-plina, u kojima se osjetila čak i ogorčenost zbog kampanje koju je pokrenuo gradonačelnik Tomašević. Ona je zaista bila dosta žestoka kako bi GPZ zadržao dosadašnje potrošače na zagrebačkom području i, prema tvrdnjama zagrebačkih gradskih otaca, uspjeli su zadržati oko 170 tisuća potrošača, ili dosadašnjih 75 posto. Ovdje je upitno to što se politika umiješala u privlačenje potrošača, pritom stavljajući težište na lokalpatriotizam, a ne na kvalitetu ponude, iako Tomašević ima legitimitet kao predstavnik vlasnika GPZ-a. No, prema pisanju Forbesa od prije dva tjedna Hranilović je tvrdio ‘da je netko umjesto samih građana popunjavao zahtjeve za prelazak na tržišnu uslugu GPZ-a‘. Lideru pak takvo što nije rekao, ili možda nije htio, ali podatak da je samo četvrtina potrošača sa zagrebačkog područja prihvatila ponudu Međimurje-plina može se smatrati uspjehom političke kampanje zagrebačkoga gradonačelnika.
GPZ je u privlačenju potrošača nudio za deset eurocenti nižu cijenu plina, da bi odgovor Međimurje-plina bila za 20 eurocenti niža ponuda. No izgleda da slijedi nova ponuda iz Čakovca.
– Za cijelo područje Hrvatske razmatramo ne 20 već 50 eurocenti jeftiniji plin od javne usluge. Cijenu plina inače nije zahvalno pogađati s obzirom na to da je određuje tržište, barem bi tako trebalo biti, ali zasad je stabilna – navodi Hranilović....
Cijeli članak pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.