Osim što su ulaskom na tržište rada pripadnici generacije Z, rođeni od sredine 90-ih do 2010-ih godina, jasno postavili svoja pravila – važan im je odnos posla i privatnog života, traže mentorstvo, žele raditi smislen posao i razvijati se – neki od njih već su počeli graditi vlastite biznise zasnovane na navedenim vrijednostima. Oni, dakle, sada kao poslodavci, mogu sami postavljati uvjete pod kojima će njihova tvrtka poslovati, a oni se najčešće tiču otvorene i direktne komunikacije, izražene brige za zdravlje i dobrobit zaposlenika te grešaka na kojima se uči. Iako najstariji pripadnici generacije Z imaju otprilike 26 godina, razgovarali smo s njih četvero koji već imaju prve zaposlenike.
Prvi od njih, 23-godišnji Albert Gajšak, osnivač i izvršni direktor tvrtke Circuit Mess, u nedavnom je razgovoru za Lider otkrio da se odnos poslodavac-zaposlenik treba temeljiti na razumijevanju, da razumiju međusobne potrebe – zaposlenici žele dobre uvjete i plaće, dok poslodavci nastoje optimizirati troškove.
– S dolaskom novih generacija poslodavci napokon prepoznaju koliko je bitno paziti i brinuti se o ljudima, a bitno je i da zaposlenici razumiju perspektivu poslodavaca. Meni je osobno jako bitan profesionalizam između poslodavca i zaposlenika, kako u našoj tvrtki, tako i općenito. To ne znači da to mora biti rigidna, korporativna, neprijateljska, nekreativna atmosfera, nego mislim da je radno mjesto mjesto gdje se okuplja grupa profesionalaca koja zajedno radi na ostvarenju nekog cilja. Isto tako mi je bitno da ljudi budu u tom odnosu proaktivni i kreativni te da znaju iskomunicirati točno što žele. Ako imaju nekakav problem, da ga znaju iskomunicirati s nadređenima, a i da poslodavci znaju reći što žele od svojih zaposlenika – kaže Gajšak.
Ističe da je ‘odmjeravanje snaga‘ između poslodavaca i zaposlenika dobro za obje strane, no smatra da ekstremi, pak, nikada nisu dobri.
– Nije dobro kada stvoriš korporativnu kulturu u kojoj svi ljudi za napredovanje moraju poginuti i nemaju život. Ako će to tako biti, onda možda bolje da nemaš tvrtku. U drugu ruku, ako imaš tvrtku i kulturu u kojoj svatko može raditi što god hoće i kad poslodavac više nema moć nego je sve u rukama zaposlenika, nitko neće raditi za tebe i shvaćati te ozbiljno. Kao i u svemu u životu, ključ je u umjerenosti – priča Gajšak, kojega zato ne čudi što se događa ‘quiet quitting‘ kao logičan otpor ‘izgaranju‘ u korporativnom svijetu.
Kada je osnovao CircuitMess, Gajšak priznaje da je poslovanje bilo nestrukturirano.
– Svi smo radili i pričali zajedno o svim stvarima. S vremenom smo razvili tu strukturu. Sada nas ima 25 zaposlenih i raspodijelili smo tvrtku u šest različitih odjela. Svaki odjel ima voditelja koji brine da su svi ljudi u odjelu zadovoljni, da napreduju poslovno i da se ostvare određeni ciljevi – kaže Gajšak koji je trenutno najviše uključen u razvoj proizvoda te prodaju i marketing.
Bez grča u želucu
Jedan od rijetkih mladih poduzetnika, pripadnika generacije Z, je i 24-godišnji Ivan Šmit, suosnivač i izvršni direktor influencer agencije ARCH., koju je osnovao krajem 2019. godine sa starijim bratom Davorinom. Da su braća Šmit jedni od predvodnika nove generacije poduzetnika potvrđuje i Ivanova izjava da im je u agenciji najvažnije da se njihovih 20 zaposlenika osjeća dobro dolaskom na posao. Naravno, to ne znači da starije generacije poduzetnika nisu o tome brinule, no činjenica jest da mladi danas češće spominju zadovoljstvo na radnom mjestu.
– Mislim da stariji gledaju zaposlenike kao nekoga tko se samo treba pojaviti na poslu i odraditi svoje. Vjerujem da smo mi mlađi svjesniji da osoba ne može isključiti svoju privatnu stranu u trenutku kad uđe u ured. Što osoba radi i kako živi van posla, uvelike utječe na performans na poslu. Isto tako, posao utječe na privatni život. Mislim da te dvije stvari moraju biti kvalitetno i promišljeno integrirane – objašnjava Ivan Šmit koji smatra da će mlađi poduzetnici više ulagati u wellbeing zaposlenika.
– Ako će ijedna osoba ikada dolaziti s grčem u želucu na posao, znat ćemo da smo nešto pogriješili. Duboko vjerujemo da je zadovoljan i ispunjen zaposlenik baza uspješnog poslovanja i zadovoljstvo zaposlenika je preduvjet zadovoljstvu klijenta – nadovezuje se Šmit.
Ne boje se ulagati u ljude koji bi jednog dana mogli otići raditi negdje drugdje, kao što to nerijetko zna biti slučaj s drugim tvrtkama. Cilj im je, kaže Šmit, pomoći ljudima da se izgrade i čak ih podržati u daljnjem razvoju, pa makar on bio i izvan Archa. Također, nastoje stvoriti okružje u kojemu se problemi, kojih će uvijek biti, rješavaju odmah i direktno.
– Na taj način eliminiramo stvaranje gorčine kod pojedinca ili skupine, što može eskalirati u ozbiljan problem ako osoba ne osjeća slobodu da to iskomunicira bez negativnih posljedica – kaže Šmit naglašavajući da se poslovna kultura u Archu zasniva na iskrenosti i direktnoj komunikaciji.
Ključan je otvoreni odnos
Važnost transparentnog odnosa i zadovoljstva ljudi s kojima radi ističe i 20-godišnji Leo Gregurić, jedan od najmlađih poduzetnika u Hrvatskoj. Sa samo 14 godina počeo se baviti 3D printom, a posljednjih nekoliko godina vlasnik je svoje tvrtke 3DGlobe. Zahvaljujući svojoj predanosti učenju i radu s 3D printom, surađivao je i s hrvatskom tvrtkom Prostoria koja proizvodi namještaj, a uz to je i redovan student druge godine na zagrebačkom FER-u. Iako u 3DGlobeu još nema zaposlenike, kod većih projekata mu pomaže dvoje ljudi od kojih, kaže, ima realna očekivanja. Slično kao i Šmit, i Gregurić se trudi da među njegovim suradnicima nema straha od grešaka jer smatra da se na njima najbolje uči.
– Svoj posao vodim na način da pokušavam razmišljati unaprijed i sve dobro isplanirati, tako da sve skupa može glatko teći, pogotovo još i uz fakultetske obveze. Rekao bih da je ključ rada s drugim ljudima otvoren i prijateljski odnos, jer na kraju krajeva to je jedini način da su svi zadovoljni i da tim radi efikasno, a tome pomaže i već spomenuto detaljno planiranje tijeka posla – priča Gregurić.
No, fakultet mu je sada ipak prioritet, dok će daljnji razvoj poslovanja i zapošljavanje ljudi pričekati još koju godinu.
– Rekao bih da osobno držim do sličnih stvari kao i stariji poduzetnici – gledam na tvrtku kao dugoročni projekt, a na svoj posao kao zadaću da osiguram da se tvrtka može brinuti za svoje ljude – ako i kada u budućnosti budem imao ljude zaposlene u stalnom radnom odnosu – kaže Gregurić.
S druge strane, njegov je dojam da su mlađi poduzetnici ponešto nestrpljiviji od starijih.
– Imam dojam da mlađi poduzetnici priželjkuju brži i veći uspjeh, no takve stvari nisu instantne i treba puno vremena i truda. Tu vjerojatno igra ulogu i činjenica da u mlađim godinama danas starijih poduzetnika nije bilo društvenih mreža, koje danas uvelike uvjetuju očekivanja mladih, pa tako i mladih poduzetnika – objašnjava Gregurić.
Osim korištenja društvenih mreža u prodajne i marketinške svrhe, smatra da će vodeći trend kod mladih poduzetnika biti mogućnost rada na daljinu.
Organizacijom protiv stresa
Starije generacije poduzetnika veći fokus stavljaju na dobit, dok su im manje bitni radni uvjeti u kojima njihovi djelatnici obavljaju svoj posao, smatra 24-godišnji Kristijan Tandara, vlasnik agencije za iznajmljivanje vozila Real Hvar. Iako je svoj biznis pokrenuo na prvi april 2019. godine, imao je ozbiljnu želju za napretkom i otvaranjem vlastitog poduzeća. Danas ima troje zaposlenika i jednu vanjsku suradnicu.
– U odnosu poslodavac-zaposlenik mi je prvenstveno važno da zaposlenici prepoznaju da i oni imaju ‘pravo glasa‘ u poslu te da svojim sugestijama mogu potencijalno poboljšati samo poslovanje, ali mi je važno i da i zaposlenik i poslodavac znaju izraziti nezadovoljstvo na konstruktivan način te ga na isti način prihvatiti – objašnjava Tandara.
Budući da se bavi iznajmljivanjem vozila – skutera, quadova i automobila – Tandara kaže da je stres svakodnevan. U takvim situacijama se, kao i Gregurić, oruža dobrom organizacijom.
– Prometne nesreće su neizbježne, ali se mogu minimalizirati strogim pravilima ponašanja na cesti, kao i strogom provjerom prethodnog iskustva upravljanja vozilom. Ostale potencijalne komplikacije također pokušavamo izbjeći dobrom organizacijom, a one na koje eventualno naiđemo rješavamo racionalno i uvijek pokušavamo izvući najbolje iz trenutne situacije – kaže Kristijan, koji ove godine planira obogatiti ponudu s još desetak vozila, većinom automobila.
Zbog toga će, kaže, zasigurno zaposliti još nekoliko ljudi u nadolazećoj sezoni.
– Danas su zaposlenici svjesniji svojih prava i mogućnosti, pa im osim plaće veliku ulogu igraju i mogućnost napretka, radno okruženje i slobodni dani. Iako to malo otežava situaciju poduzetnicima, ne vidim u tome ništa loše jer sam i sam bio zaposlenik i znam koliko je to bitno – zaključuje Tandara.