Zeleno i digitalno

Dizajnirana ovisnost: Kako su nam ukrali pozornost

Oblikovali su nas da ne možemo stati. Nisu za to krivi roditelji, geni i odgoj. Problem je dubok, povijesni, sustavan. Navlače nas da samo još jednom... pa još jednom...

Ako danas sjedite u restoranu i podignete pogled sa svog tanjura, vjerojatno ćete oko sebe vidjeti obitelji u kojima najmlađi član ili više njih ima plavičasto lice obasjano svjetlom ekrana. Nekada je objed, bilo u kući bilo negdje drugdje, bio prostor za razgovor, a danas je postao poligon za tihi rat s ekranima. Ta plavičasta mala lica fizički su prisutna, ali mentalno su miljama daleko, vrlo vjerojatno zatočena u algoritamskim petljama najčešće totalnih gluposti koje djeci serviraju razne digitalne platforme.

Američki Pew Research Center u istraživanju provedenom 2025. dokumentirao je nešto što mnogi roditelji nerado priznaju naglas. Oko 60 posto roditelja djece mlađe od dvije godine kaže da im dijete gleda YouTube, a taj udio skače na 84 posto za dob između dvije i četiri godine, s tim da svako drugo dijete te dobi to čini svakodnevno. Mobilni telefon pritom nije nikakva iznimka jer većina roditelja potvrđuje da se njihovo dijete u dobi od dvije do četiri godine već koristi pametnim telefonom ili ima kontakta s njim.

Kad je pak riječ o tome kada sve to počinje, podaci su još porazniji, pa među roditeljima čija djeca mlađa od 12 godina upotrebljavaju pametni telefon šest od desetero njih ističe da je dijete počelo prije pete godine, od toga trećina prije navršene druge.

Kockarnica u džepu

I dok mali prstići 'skrolaju' još od vrtića, rezultati nacionalnog istraživanja 'Kids Online Hrvatska 2025.', koje je potkraj prošle godine predstavilo Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, potvrđuju upravo to što svi danas primjećuju. Pokazalo se da čak 61,7 posto djece u dobi od 10 do 16 godina upotrebljava digitalne uređaje upravo tijekom obroka s obitelji. To više nije samo prolazna nepristojnost ili tinejdžerski bunt, to je postala strukturna norma digitalnog djetinjstva u kojem je mobitel postao suvremena duda varalica koja nikada ne ispada iz usta. No griješimo ako mislimo da su u toj zamci samo djeca. I odrasli palci jako često klize po staklu u pokretu koji je postao univerzalni tik 21. stoljeća. Taj pokret, taj famozni 'skrol', nije nastao slučajno – on je vrhunac inženjeringa ljudske psihe, digitalni ekvivalent udaranja po poker-aparatu u kockarnici. Samo još jednom, samo još jednom…

Bihevioralna psihologija prepoznala je odavno obrazac ponašanja koji dizajneri digitalnih platformi sad primjenjuju svaki dan. Varijabilne nagrade, arhitektura izbora i dopaminski inženjering nisu slučajnost – oni su poslovni model

A iza svega tog blještavila aplikacija koje obećavaju zabavu, povezivanje, pa i učenje, stoji hladna, precizna znanost čiji je cilj našu pozornost pretvoriti u nečiji profit. Da bismo razumjeli zašto je tako teško odložiti telefon, moramo zaviriti u 'laboratorij' bihevioralnog dizajna. Dr. sc. Andrijana Mušura Gabor, psihologinja, znanstvenica te viša predavačica na ZŠEM-u, i Helena Vlahinja Klauznicer, psihologinja i bihevioralna znanstvenica i osnivačica konzultantske tvrtke Insightfully, upozoravaju da usporedba digitalnih platformi s industrijom kockanja nipošto nije pretjerana. Ističu da je psihološki mehanizam koji stoji iza obaju svjetova identičan, a to su varijabilne nagrade.

BESPLATNO nastavite čitati ovaj članak
Registrirajte se bez troškova i otvorite vrata Liderova sadržaja. Prvih 5 zaključanih članaka vam poklanjamo svaki mjesec.
Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju