Bez Zajednice za ugljen i čelik iz 1951. nema ni današnje EU

Pariškim ugovorom osnovana je 18. travnja 1951. Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ), preteča današnje Europske unije. Tako se može reći da EU danas slavi 75. rođendan.

Ipak, Dan Europe obilježava se 9. svibnja. Tog je svibanjskog utorka 1950. francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman izložio svoju deklaraciju o formiranju zajednice koja će ujediniti proizvodnju i tržište ugljena i čelika zemalja članica i stvoriti prvo europsko zajedničko tržište. 

Polazište je bilo političke prirode. Schuman je smatrao da se nakon II. svjetskog rata ne smije ponoviti pogreška iz Versajskog ugovora 1919. koji je doveo do izoliranosti Njemačke. Zato je osmišljen projekt objedinjavanja francuske i njemačke proizvodnje ugljena i čelika. 

To su u vrijeme obnove ratom porušene Europe bile strateške industrije, pa je njihovo stavljanje pod nadležnost nadnacionalne institucije imalo poseban značaj. Francuska se pritom prva odrekla dijela nacionalnog suvereniteta, a uz nju su Ugovor potpisale Zapadna Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg. Zanimljivost je da je među osnivačima EZUČ-a bio i Alžir, koji je tada (do 1962.) bio u sastavu Francuske. 

EZUČ je bila temelj Europskoj ekonomskoj zajednici i Europskoj zajednici za atomsku energiju. Sve to rezultiralo je Ugovorom iz Maastrichta iz 1992., kojim je 12. država 1. studenoga 1993. uspostavilo Europsku uniju.

Kad je Pariški ugovor 2002. istekao, EZUČ prestala postojati u bilo kojem obliku, a njene je aktivnosti u potpunosti preuzela Europska unija, koja sad ima 27 država članica.

Ugljen više nije u igri

Kad bi se danas osnivala neka nadnacionalna zajednica, ugljen više ne bi bio u igri. Čelik bi bio i dalje važan, pogotovu u kontekstu činjenice da Kina drži više od 50 posto svjetske proizvodnje. U 1950-ima je SAD imao udjel od gotovo 50 posto, a osnivačice EZUČ-a 25-30 posto. 

Međutim, nova integracija temeljila bi se prije svega na energiji. Uostalom, u aktualnim ratovima – od ruske invazije na Ukrajinu, do izraelsko-američkog napada na Iran -  glavna kolateralna žrtva upravo je EU zbog svoje inferiornosti u proizvodnji energije. 

U globalnim odnosima i (koliko-toliko) ujedinjena Europa suočava se s velikim problemima konkurentnosti, inovativnosti, ali prije svega energetske uvozne ovisnosti. Situacija je danas neizvjesnija nego ikad. 

A može se samo zamisliti kako bi izgledao aktualni europski geostrateški zemljopis u kontekstu ruskih, američkih i kineskih aspiracija da se 27 država nije ujedinilo u asocijaciju, koja je definirana 18. travnja 1951. u Parizu.