Bogu hvala - niste ministar!

Odjednom ste se našli na mjestu koje vam se čini poznato, ali ne dovoljno da biste se tu osjećali kao kod kuće. Oko vas su ozbiljna lica ljudi koji o nečemu žustro razgovaraju.

Jedan lupa šakom po stolu, drugi prijeteći prstom zabranjuje prvom svaki daljni razgovor. Ispred vas je pločica s vašim imenom i titulom. Uzimate ju u ruku i pogledate što na njoj piše. U šoku ste - pa vi ste ministar u Vladi!?! Glava vam puca, a srce ubrzano kuca. Onaj nervozni tip koji lupa šakom po stolu ne prestaje, a fotoreporteri škljocaju kamerama...Puf!
Budite se sretni što ste u svom krevetu i što je sve to bio samo ružan san.

Bogu hvala - niste ministar! Ljepše je ipak sjediti u kafiću i ljutiti se na ministra Linića koji smišlja kako vam dodatnim porezima uzeti zadnju kunu iz džepa, ili se u kafiću s prijateljima pjeniti na ministra Čačića koji se i sam neprestano ljuti na novinare koji ga rešetaju pitanjima...Poznati smo kao zemlja u kojoj svi imamo neku mudru misao izreći o ekonomiji, nogometnoj reprezentaciji, pravdi i poštenju. To je klišej koji je već postao i dio reklamnih kampanja. I svi smo stručnjaci! Bolje od direktora znamo kako se vodi firma, a često nismo u stanju osmisliti niti vlastitu karijeru ili podnijeti rizik koji je sastavni dio poduzetničkog života. I volimo vikendom na izlet, zimi na skijanje, a ljeti na godišnji. Ali se ljutimo na svakog političara koji pojima nema kako se vodi država.
Prije nepunih 100 dana dobili smo novu Vladu, a više je vijesti u novinama o sukobima među koalicijskim partnerima i trivijalnim vijestima o i bezmesnom ponedjeljku, nego o situaciji iz koje nam valja čim prije izaći znojem, krvlju i suzama. Svjesni smo da nam nema druge nego zasukati rukave, ali je ljepše 'divaniti'.

Što nam smeta? To što znamo da smo nasamareni od mnogih, da su mnogi uspjevali iskučljivo kao dio povlaštene 'kaste'. Sada pušemo i na hladno jer živimo u društvu koje je izgubilo sustav vrijednosti. I kako sada to preokrenuti!?
Potrebno je prije svega krenuti od samih sebe – pošteno, vrijedno i odgovorno raditi i donositi odluke ili pustiti druge da ih donesu. Ne prigovarati i ne ogovarati! Prestati prosuđivati i osuđivati i prihvatiti vlastiti dio odgovornosti za rezultate. U svojoj sredini i s onim s čim smo u mogućnosti. A ako nas politka zanima i želimo služiti narodu – aktivno se uključiti!
Vrijednosti u našem društvu već odavna nemaju kvalitetnog uporišta u našim vlastitim glavama. Jeste li sami krivi za svoju noćnu moru s početka mog teksta?

www.tatjanadivjak.hr