Deset razloga zašto je loše biti normalan

Priznajte, koliko se puta tijekom dana pitate - Je li to normalno? Jesam li ja normalan? Naravno, na to je pitanje teško dati jasan i izravan odgovor pošto ne postoji 'normalno'. Barem ne općeprihvaćena defincija.

Postoji samo ono što većina smatra prihvatljivim ponašanjem, a uglavnom se sve svodi na nečiju osobnu procjenu. Kako u obiteljskim odnosima, prijateljstvu, ljubavi tako i u poslovnim odnosima vjerojatno je većini lakše provoditi vrijeme s osobama koje ne odlikuje devijantno ponašanje. No, za razliku od možda privatne sfere, u poslovnom je svijetu priča malo drugačija. U poslu je loše biti normalan, jer to se često povezuje s prosječan, tipičan, čest, običan. CBS donosi tako deset razloga zašto je loše u poslu biti normalan:

1. Najbolja praksa
Kada kompanija uspostavlja novi odjel, pokreće neki projekt, izlazi na strana tržišta, zasigurno kreće od 'najbolje prakse' i traži uspješne primjere. Menadžement ne zanima uobičajena procedura, zanimaju ih vrhunski rezultati.

2. Zadovoljstvo kupaca
Tko bi htio da potrošači njegov proizvod ili uslugu ocjene s OK, uobičajenom, normalnom? Nitko to u planu ima razvijati biznis i rasti. Tipična usluga i proizvod u prosjeku industrije ili odlična usluga i vanserijski proizvod? Odgovor je jasan.

3. Zapošljavanje
Kada tvrtka traži novi kadar mislite li da im je na vrhu liste prioriteta, primjerice prosječna inteligencija? Teško, prije će na popisu biti inovativan, stručnjak, iskusan... Bez obzira na zahtjevnost položaja nitko ne želi prosječnog radnika. 

4. Značajke proizvoda
Osmišljavanje novog proizvoda zahtjeva pažljivo planiranje, stručnjake iz raznih područja, odlične ideje i vrhunsku realizaciju. Malo je onih koji su čuli svoga šefa kako govori: Napravite mi nešto, neki proizvod, bitno da je ok. 

5. Istraživanje i razvoj
Segment koji je potpuno nezamisliv bez inovativnih zaposlenika koji na stvari gledaju iz drugačijeg kuta. Apple i IBM zasigurno u svojim odjelima imaju genijalce inženjere, a ne prosječne studente koji su postali prosječni zaposlenici. Pa što ako su malo neobični, 'trknuti', geekovi, čudni? Njihove ideje rado konzumira cijeli svijet.

6. Udio na tržištu
Prosjek industrije je ok, u redu, no daleko od željene liderske pozicije. Nema kompanije koja u svojim oglasnim kampanjama navodi kako je u nekoj kategoriji na tržištu prosječna. Svi žele biti prvi, najbolji s dominantnim tržišnim udjelom.

7. Vođe
Tipičan predsjednik Uprave, direktor, poduzetnik nije karakteristika koju bi poslovnjaci rado 'nosili' uz svoje ime i prezime. Vlasnici žele najsposobnije, najvještije, najkompetentnije, istinske vođe i motivatore, jedinstvenu upravu.

8. Dobavljači
U natječajima za nabavu proizvoda traži se najbolji ponuđač. Prilikom naručivanja marketinške kampanje nitko ne želi 'normalnu' ili 'tipičnu' agenciju. Problemi pravne naravi u kompaniji? Koliko stoji da stoji, ali priznajte tražit ćete najbolje među najboljima.

9. Stopa rasta
Ove godine želimo normalno poslovanje, ne previše uzbudljivih trenutaka i prosječne financijske pokazatelje. Makar bi u teškim vremenima dobar dio menadžera potajno isti tren potpisao takav završetak godine (jer u recesiji im se čini da je druga opcija - pad), nitko vam nikada neće na glas reći kako je to u redu i poželjno. Fenomenalan rast prihoda, velika stopa rasti dobiti... Budimo iskreni, svi teže tome. 

10. Prodaja
Osrednji prodavači neće dugo biti dio prodajnog tima. Trebaju imati ono nešto da bi osobu s druge strane stola uvjerili da nude najbolje od najboljeg i još ih privolili da pristanu na njihove uvjete.

Naravno, jasno je da ne mogu svi zaposlenici biti genijalci, da ne može svaki proizvod ili usluga biti vrhunski i lider u svom segmentu, no prirodno je težiti najboljem. Oni koji to ne pokušavaju unaprijed su osuđeni na neuspjeh.