Koliko je još života u vama?

U protekla dva dana potpuno me zaokupilo razmišljanje o najvažnijoj minuti mog života. Bez brige, nije me uhvatio nalet patetike niti me 'puca proljetna depresija.

Razlog ovog nenadanog uranjanja u vlastiti život je projekt 55+ koji je pokrenula grupa Montažstoj čija je društvena angažiranost već rezultirala predstavama Timbuktu u kojoj su glumili beskučnici i peseki iz azila (plakala sam dok nisam ostala bez suza) i Moje srce kuca samo za nju u kojoj su glumile nezaposlene radnice (vidi gornju zagradu).

Ovaj put pozvali su ljude starije od 55 godina da sudjeluju u kreiranju kazališne predstave i dokumentarnog filma koji će pratiti nastajanje predstave. Naravno, u naletu ushićenosti, odmah sam se prijavila (i telefonom i mailom, da me ne bi slučajno zaboravili) i eto, našla se pred teškim zadatkom. Naime, svaki će sudionik predstave, kroz dvomjesečne radionice, odgovoriti na ova pitanja: 'Što je sretan završetak, vjerujete li u njega? Kako zamišljate kraj, zadnju minutu? Koja je najintenzivnija minuta vašeg života? Pričajte o minuti koju biste htjeli zaboraviti, a nikako ne možete. Koliko ima minuta vašega života o kojima ne možete govoriti… Ili to ne želite? Koliko je još života u vama? Za što vrijedi živjeti? Da možete vratiti vrijeme, što biste u svom životu promijenili?'

Pa ljudi moji, kaj nemate neka lakša pitanja? Kako da sad ovako na brzinu odlučim koja mi je minuta najvažnija? I koju minutu želim zaboraviti, kad ih ima na tisuću. Koja je sad najvažnija i što mi je uopće najvažnije? 'Evo ti sad Neda' velim sama sebi, 'to ti je zato kaj te uvijek ponesu kreativne stvari'. I zato ja već dva dana razmišljam o ovim pitanjima i glava mi je puna sjećanja na ljude, mjesta, glazbu, knjige, kazališne predstave, filmove, izložbe, fotografiju prirodu... Na sve što je bio moj život do trenutka kad me Montažstoj potaknuo da počnem tražiti odgovore. I ako je vjerovati mudracima koji kažu da ništa u životu nije slučajno (moram priznati da mi je ova tvrdnja uvijek bila malo prenategnuta) očito je da je došlo vrijeme podvlačenja crte, zatvaranja jednog i otvaranja novog kruga.

Život se ionako kreće u krugovima, samo mi bezglavo jurimo naokolo i to ne primjećujemo. Sad su me stvarno prisilili da zastanem i promislim jer svaki će sudionik dobiti u predstavi onoliko sekundi koliko ima godina. Pa ću tako i ja imati 59 sekundi da odgovorim na pitanje o najvažnijoj minuti u životu. Još uvijek ne znam odgovore na sva ta teška pitanja, osim na jedno: 'Koliko je još života u vama?' Puno, dragi moji, puno. Nadam se da ste napravili osobnu SWOT analizu. Nadam se, također, da ste pronašli odgovore na četiri pitanja i da znate što želite. A ako se još uvijek dvoumite, ne brinite. Puno je već i ako znate što ne želite.

Neda Janovski, Otvoreni prostor