Kompjutori ne povećavaju produktivnost

Petar Filipić jedan je od vodećih profesora ekonomije koji je napisao knjigu „Ekonomski paradoksi“ u kojem nastoji odgovoriti na pitanje 'Zašto toliko ulagati u kompjutere ako mjere produktivnosti rada pokazuju da oni ne povećavaju produktivnost?'. To pitanje samo je sublimacija fenomena koji se naziva paradoks produktivnosti.

Sve je započeo, kako piše Petar Filipić, jednom usputnom primjedbom dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Roberta Solowa o tome da se kompjutersko doba može vidjeti svugdje osim u statistikama produktivnosti. Ta izjava potakla je ekonomsku struku, informacijsku industriju i korisnike njihovih proizvoda da se svojski založe objasniti novonastalu kontradikciju u ekonomskoj teoriji. Točnost te izjave stavila bi na razmatranje racionalnost investitora i menadžera koji su uložili milijarde u nešto što ne daje pozitivan ekonomski rezultat. Izrazita prihvaćenost kompjutera i njihova očigledna korisnost, ali i zdrava logika koja govoriti suprotno, potaknula je stručnjake da počnu analizirati podatke.

Jedan od njihovih prvih zaključaka iznosi informaciju da ulaganje u informacijsku tehnologiju, prije svega u kompjutore, ulazi u područje vrlo visokog rizika. Izneseni nalazi gotovo su zapanjujući. Jedan od njih je i podatak da preko devedeset posto poduzeća u SAD-u ulaže u sistem upravljanja informacijama više nego u ukupnu amortizaciju opreme, pa je preko četrdeset posto njih imalo negativne financijske efekte, a više od trideset posto tih poduzeća više je investiralo u informacijsku tehnologiju nego u direktne troškove proizvodnje. Utvrđeno je da sedamdeset posto informatičkih investicija ne postavlja pitanje njihove efikasnosti, čak četiri od pet rukovoditelja informatike ne razumije vezu između ulaganja u tehniku i poslovnog rezultata poduzeća, a više od osamdeset posto informatičkih projekata ne postiže poslovne učinke. Ta situacija kao i kompjuterizacija, piše Petar Filipić, nije zaobišla Hrvatsku.

Ekonomist postavlja i zanimljivo pitanje o tome sadrži li drugi zakon termodinamike objašnjenje paradoksa produktivnosti? Poznati ekonomist i matematičar Nicolas Georgescu- Roegen prvi je isticao da taj zakon vrijedi i za ekonomske aktivnosti. On se naziva zakon entropije po kojem se u trenutku ostvarivanja reda u sustavu nered mora kreirati negdje drugdje jer porast ukupnog reda nije moguć. Norbert Wiener, poznati matematičar, još je svojevremeno entropiju ugradio u sustav i teoriju informacija kao upravljački faktor, koja se po mišljenju Petra Filipića, može preslikati na situaciju s digitalizacijom. Zbog stalne trke između hardvera i softvera, sve većeg broja istraživača i korisnika, gotovo da je broj informacija obrnuto proporcionalan s kreativnošću prepoznavanja novih informacija, a ni virusi se ne smatraju zanemarivima. Pitanje još ostaje bez sigurnog odgovora, ali je sigurno da se diskusija između ekonomskih eksperata i tehnofila tek počinje zahuktavati.